Sunday, April 13, 2014

The Invoking (2013)



Režija: Jeremy Berg
Uloge: Trin Miller, Andi Norris, D'Angelo Midili
Pogledajte još: The Broken (2008)

The Invoking (ili Sader Ridge, kako mu glasi originalni naziv) je zanimljiv film ako ga posmatramo iz ugla skromnog budžeta (koštao svega 11000 $) i raspoloživog vremena (snimljen je za svega 7 dana). Međutim, ako ovo prethodno zanemarimo i posmatramo ga samo kao film The Invoking zaslužuje nekoliko kritika od kojih se najveća odnosi na njegovu poslednju trećinu. Iz ovog razloga se The Invoking teško može preporučiti prosečnom gledaocu već on svoju publiku traži u malobrojnoj grupi koja ceni specifična režiserska rešenja, atmosferični ambijent i psihološke preobražaje likova.


Priča filma nije originalna i viđena je stotinama puta: devojka Sam dobija u nasledstvo kuću sa velikom okućnicom a dobija je od porodice koju nikada nije upoznala. Za prvu posetu sada svom imanju Sam odlučuje da povede još troje svojih prijatelja te se oni upućuju u ruralni okrug Sader Ridge gde se kuća na proplanku, oivičena gustom šumom, nalazi. Odmah po dolasku upoznaje mladića Erica koji je navodno bio njen prijatelj dok je kao devojčica živela u ovoj kući. Problem je što se Sam ničega ne seća iz svog detinjstva iako je u ovoj kući živela do svoje pete godine kada su joj roditelji preminuli a ona data starateljskoj porodici. Ne seća se ni roditelja, ni građevine, ni događaja, ni samog Erica kome je Sam bila prva simpatija. Dolazak u nekadašnji dom će biti podsvesni šok za Sam, uspomene će početi da isplivavaju na površinu i setiće se stvari za koje nije ni znala da su se desile i da im je nekada prisustvovala. Šokantno saznanje o svojoj porodici i gomila novih/starih informacija će dovesti do kolapsa devojke, do čestih halucinacija (koje to možda i nisu?) i do sumnje koja je zapravo prava uloga njenih prijatelja i samog Erica.


Iako The Invoking počinje vrlo klasično (četvoro tinejdžera automobilom putuje u neku zabit a nema signala za mobilni telefon) veoma brzo pokazuje da je ipak malo drugačiji film. Tok priče je izuzetno spor pa gledaoce sa slabim živcima i bez tolerancije na neefikasnu radnju upozoravam da ni ne počinju gledanje. Klupko dešavanja se vrlo dozirano odmotava i stvara dojam velike misterije i davne tragedije koja se dogodila. Dosta velika očekivanja nisu ispunjena od strane autora ovog filma, kome je ovo i prvi film u karijeri. Nakon dve trećine filma, kada pažljivo gradi atmosferu i sam lik Sam, i kada sa zanimanjem posmatramo ono što se (ne) događa oko nje, dolazi potpuno promašena poslednja trećina filma i nebulozan završetak. Ova poslednja trećina je veštački nakalemljena na prethodni deo filma kao da mu naprosto ne pripada a nagla je i zbrzana kao da je jedan deo filma izbačen, nesnimljen ili zagubljen u post-produkciji. Želja za što bržim završavanjem filma, za što većim šokom gledaoca ili za velikim obrtom doprineli su da sve ono kvalitetno iz prvih sat vremena bude uništeno završnicom.


Možda su stvari još jednostavnije i odazivaju se na „neiskustvo autora“. Definitivno da producent, scenarista i režiser ovog filma treba da se okane pisanja scenarija jer mu režija mnogo bolje ide a The Invoking pleni gotovo svakim svojim kadrom. Film je prelep, snimljen je na usamljenoj i sumornoj lokaciji koju režiser koristi do maksimuma. Film je prepun statičnih kadrova i pejsaža šuma, potoka, proplanaka, sve ove scene mogu bukvalno da budu wallpaperi i svaki kadar je bolji od prethodnog. Sveukupna atmosfera oko imanja je melanholična i jesenje tužna, setna i pomalo jeziva, odlično usnimljeni zvukovi ptica i vetrić koji duva samo dodatno pojačavaju taj osećaj. S druge strane, dijalozi su malo trapavo napisani i često ne baš najbolje odglumljeni, što ne znam da li ima svrhe prigovarati filmu ovog ranga. Likovi su korektni i dovoljno ubedljivi iako klišeizirani i predvidljivih postupaka. Najsimpatičnija mi je bila Samina prijateljica Caitlin, hipsterka koja stalno pravi cute faces dok priča i koja izgleda suviše neobično za jedan horor film a opet suviše normalno. Andi Norris na zanimljiv način igra Caitlin i pruža stil glume koji zapravo i ne izgleda kao gluma već više kao spontano ponašanje devojke koja učestvuje u događajima.


The Invoking bi bio odličan mali film da nije njegove poslednje trećine i katastrofalno neozbiljnog završetka kao šlagom na torti. Iako izuzetno spor ovaj film pleni najpre režiserskim rešenjima i atmosferom a onda i nekim likovima pa ga preporučujem za gledanje prvenstveno ljubiteljima Ti Westa i dinamike kojom odišu njegovi filmovi.

+ odlična režija
+ ambijent i kadrovi
+ Andi Norris kao Caitlin
— poslednja trećina filma
— manjak dinamike i efekata

Ocena: 5/10






Ukoliko želite da i vaši prijatelji posete naš sajt podelite ga na društvenim mrežama putem sharing dugmića. To vam neće oduzeti previše vremena a doprineće popularnosti sajta.

0 comments:

Post a Comment