Monday, February 22, 2016

Naprata (2013)


Režija: Mladen Milosavljević
Uloge: Marko Backović, Ivana Bogdanović, Dusan Čolaković

U narednom periodu ću malo više pažnje posvetiti domaćim (ex-SFRJ) horor i SF filmovima a prvi koji ću opisati je Naprata jer je to bila želja nekoliko čitalaca. Zvanično, Naprata je jedan od prvih srpskih found footage horor filmova a za mene je i prvi, jer druge naprosto nisam gledao niti za njih čuo. Režiser filma je Mladen Milosavljević, etnolog iz Velikog Orašja, koji se bavi i mnogim drugim poslovima vezanim za horor i fantastiku. Njegov debitantski film je inspirisan ambijentom srpskog sela i jezivim pričama koje kruže po izumirućim i zabačenim srpskim seocima a to je definitivno i najpozitivnija stvar u vezi ovog filma i nešto zbog čega se on veoma dopada stranim gledaocima.


Naprata je found footage horor dokumentarac što je sasvim očekivano, ne samo zato što je ovaj stil veoma popularan poslednjih godina na svetskom nivou već zato što je za njegovo snimanje potrebno mnogo manje uloženih sredstava. Koliko je stavka „novac” bitna za naše filmadžije (pogotovo horor) zaista ne treba ni spominjati. Uglavnom, Naprata je proizvod pre svega entuzijasta i zaljubljenika u horor i fantastiku, film snimljen uz pomoć minimalnih finansijskih sredstava (da ne kažem uz pomoć štapa i kanapa), pa mu sa tom mišlju i morate pristupiti da se ne biste razočarali.


Sam početak filma zadovoljava određene standarde na koje smo već navikli tokom uvoda u found footage filmove budući da prikazuje spontanost tročlane novinarske ekipe koja se uputila na snimanje dokumentarnog filma o nasilju nad ženama. Naprata ide i korak dalje u odnosu na prekookeansku „braću”: u svom uvodu nudi pravi domaći ugođaj (etno restoran), tipičnu balkansku konverzaciju (nešto lupa na točku Fieste kad se nagazi preko 60km/h), zanimljiv osvrt (zapravo kritiku) na medijsku eksploataciju nasilja nad ženama (zapravo kritika dela nevladinih organizacija) a kao bonus tu je - urnebesna parodija jedne legende horor žanra (The Ring).


Iako sam rezervisano pristupio gledanju filma (ne samo zato što je domaći već više zato što je FF podžanra) ovakav uvod me je naprosto kupio pa se prekidanje gledanja naprosto nije moglo desiti, bez obzira na problematične delove koji su usledili. Uglavnom, ekipa se uputila da snimi dokumentarac o famoznom Romu koji je postao poznat (iz meni nepoznatih razloga) jer je pijan tukao rođenu majku dok je neko drugi to snimao i kasnije oduševio hiljade klinaca na Youtubeu. Nikada nisam pogledao taj klip (definitivno ni ne planiram) ali pretpostavljam da će neki od čitalaca ovog bloga znati šta je u pitanju.


Apsolutno razumem zašto su ovaj klip i ovaj nasilnik ubačeni u film ali ne razumem zašto je na intervju sa dotičnim potrošeno toliko vremena (gotovo šestina celog filma). OK, možda je to zanimljivo nekome ko je „odrastao” uz famozni klip a sve to je i prilično dobro odglumljeno (zapravo nije, ali i o tome malo kasnije) ali nema nikakve veze sa hororom. Ustvari ima (sa porodično-alkoholno-nasilničkim hororom) ali ne onakvim kakav bi se dao očekivati od jednog filma koji nosi etiketu „horor”. Najjači utisak na mene u ovom segmentu je ostavio stari TV aparat siromašnog nasilnika koji je lepljen blatom (!).


Nakon ovoga autori potencijalnog priloga o nasilju nad ženama odlaze kod izvesnog profesora koji živi u istom selu. Profesora zatiču u blago pripitom stanju što je verovatno jedan od razloga zbog kojih on nije želeo da govori o onome o čemu se unapred dogovorio sa novinarkom već je izdeklamovao neke stvari o Savi Savanoviću, što je dodatno zainteresovalo muški deo novinarske ekipe. Ova priča takođe nema nikakve veze sa glavnom radnjom (Napratom) ali jeste deo folklora i svakako jeste horor. Snimci koje ekipa pravi na lokalnom groblju i izlizani stećak ispod kojeg se navodno kriju ostaci srpskog vampira su naprosto fantastični i autentični.


Samo poslednja trećina filma je posvećena Naprati i to jeste veliki problem. Film naprosto ima dosta praznog hoda u prvoj polovini, nepotrebno se bavi sporednim temama i deluje kao da je pomalo veštački rastegnut. I to sve pored trajanja od tek 64 minuta (što može biti i prednost i mana filma, zavisi kako posmatrate). Iako često tvrdim da found footage horori imaju gubljenja vremena na pretek (pogotovo u predugačkim i odvratnim uvodima) i da bi bili mnogo efektniji da su skraćeni na format priče u omnibusu kod Naprate to naprosto nije slučaj. Ovaj film je imao dosta aduta da bude vrlo efektan i u jednoipočasovnom trajanju.


Zbog čega je doneta odluka da strašne scene zauzimaju tek jednu trećinu filma zaista ne znam ali verujem da je istina negde između finansija (deficit efekata), komercijalizacije (pokušaj da se dopre i do onih kojima baš ne leži horor žanr) i šoka (da se prosečan i sasvim neobavezan dokumentarac pretvori u demonski košmar). No, kada se dođe na teren same Naprate film funkcioniše gotovo savršeno i ponosno stoji rame uz rame sa prosečnim prekookeanskim FF filmovima. Za one koji ne znaju (a verujem da većina ne zna) Naprata je demon osvete koji može da se summonuje iz vode i koji inicijatoru ispunjava određenu želju, najčešće negativnu.


Likovi ne znajući čime se igraju i koje su posledice njihovog pokušaja da postanu popularni (barem koliko i „gospodin” s početka filma); oni uspevaju da probude Napratu a kada to urade - povratka nema. Uostalom, ko god je pogledao barem nekoliko sličnih filmova zna kakav jedino može biti završetak. Uostalom, snimci koje mi posmatramo su izgubljeni, što automatski znači... I u finalu filma postoje određeni problemi, pre svega veoma zbrzan završetak (pa i prilično nejasan) a tu je i premračna fotografija koja u kombinaciji sa lošijim snimkom (do koga ćete pretpostavljam i vi doći) dovodi do toga da se na ekranu zapravo malo toga vidi.


Specijalni efekti (maske) su vrlo pristojne (radio ih je Miroslav Lakobrija) ali ih nema dovoljno u krupnom kadru i nalaze se u gotovo mrklom mraku. Tehnički problem kojem zaista ne vredi prigovarati kod ovako produciranih filmova (čitaj: skromnih) ali koji je vrlo primetan je slabija rezolucija kamere i veća pikselizacija kod pomeranja ili u noćnim scenama. S druge strane, kretnje kamere su odlične, kao i režija, a zvuk je začuđujuće dobro usnimljen. Sve je vrlo razumljivo i sve se jasno čuje, bez obzira da li je izgovoreno od strane glavnih ili sporednih likova. Kvalitet zvuka još više čudi s obzirom na broj domaćih filmova kod kojih je ton toliko loš da je potreban domaći subtitle.


Brojni detalji u filmu (npr. ponavljanje TV najava i zabune novinarke) su naizgled suvišni ali vrlo doprinose utisku da gledamo autentične snimke i snimanje jednog dokumentarca. Greh bi bio ne pomenuti odličan ambijent u kome se film dešava, počevši od gore spomenutog groblja, preko sumornog jezera, do vikendice u karakterističnom domaćem sokaku. Svaki ambijent karakteriše specifičan, prepoznatljiv osećaj a određeni snimci koje ekipa pravi (film se dešava leti) su toliko vreli da bukvalno možemo osetiti zaparu i vrelinu dok ovih dana (dakle zimi) gledamo film. Naprosto - perfektno prenešeni vremenski uslovi.


Dodatni plus filmu su svakako i glumci koji su neafirmisani ali svi odreda veoma talentovani. Marko Backović se vrlo dobro snalazi pred kamerom, odlično glumi, u većini slučajeva kvalitetno i spontano izvlači situacije koje nisu ili nisu tako napisane dok je tek u nekoliko trenutaka primetno da nedovoljno ubedljivo improvizuje. Imajući sve navedeno u vidu zbilja čudno deluje odluka autora filma da Marka u drugom delu filma gotovo u potpunosti gurne iza kamere. Inače, ponosan sam da je Marko posetilac ovog bloga i da aktivno učestvuje u njegovom radu (šalje predloge za opisivanje).


Da je reč o skromnom čoveku govori i činjenica da nije predložio Napratu za opisivanje, niti je predložio bilo koji drugi svoj film(čić) (u pitanju je iskusan short horor autor, učestvovao je u snimanju filma Zone of the Dead a po njegovoj priči je snimljen i Mamula). Ivana Bogdanović je odlična u ulozi mlade i zgodne novinarke, perfektno se snalazi u mirnijim scenama i žensko-muškim raspravama dok joj scene panike i histerije dosta manje leže. Ipak, veoma dobro deluje na ekranu, vrlo je privlačna a hemija između Marka i nje je primetna. Ukoliko bude sequela Naprate (a ja lično navijam da bude) voleo bih da vidim isti dvojac u glavnim ulogama.


Treći član ekipe je Saša Tomić koji se manje pojavljuje ali ima svoje mesto pre svega zbog grimasa i komentara. I sporedni likovi su izvrsni, posebno seoski dvojac iskusnih poznavalaca magija i demona (dok jedu dinje i meze uz obaveznu rakiju) a profesor (Branko Radaković) mi je bio možda i najmanje ubedljiv. Ostaje veliko pitanje da li su neki likovi u filmu uopšte glumili (nasilnik, čuvar groblja...) ili su zaista mislili da učestvuju u snimanju dokumentarca (onaj prvi o nasilju a drugi o Savi Savanoviću). Kako su dotični nagovoreni na svoje uloge i da li uopšte znaju da su „glumili” u jednom horor filmu zaista ne znam.


Naprata je pristojan found footage horor film kome je poreklo sasvim sigurno jedna od prednosti. Film koristi sumorni ambijent i seoske legende Srbije da stvori nekoliko jezivih kadrova ali nažalost gubi na dinamici zbog nekih suvišnih delova. Paradoksalno, ali tokom gledanja filma sam konstantno imao ideju o remakeu; uz tek malo veća sredstva uložena u njega Naprata je mogao biti zbilja svetski film. Preporučujem vam da zanemarite određene tehničke manjkavosti, svakako pogledate film jer nije predugačak i da sami procenite koliko domaća produkcija kaska za svetskom, u found footage slučaju američkom.

+ autentični ambijenti i nekoliko prelepih lokacija
+ odlični Ivana Bogdanović i Marko Backović
+ sporedne uloge; detalji; atmosfera; pojava Naprate
— predugačak i nepotreban intervju sa nasilnikom
— neuverljivi profesor; tehničke mane; završetak


 Ocena: 6/10






Ukoliko želite da i vaši prijatelji posete naš sajt podelite ga na društvenim mrežama putem sharing dugmića. To vam neće oduzeti previše vremena a doprineće popularnosti sajta.

5 comments:

  1. Au baš dugačka recenzija (Ali odlična)
    I meni se nekako dopao taj reportažni deo (Prepoznao sa lika iz klipa sa Jutjuba, kao i njegovu unutrašnjost doma).I mnogo mi je intetesantniji uvodni deo u ovom filmu,nego u većini holivudskih (A i duži). Inače, postavio sam poster filma na IMDb, tj. poslao, pa su oni postavili. Voleo bih da bude nastavka. Prija ova recenzija domaćeg filma, samo nastavi tako! :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Nit' kraćeg filma, nit' duže recenzije :) Jedino da opišem neki short horror film na 50 kucanih strana :)

      Delete
  2. Jedva čekam opise domaćih horora, nadam se da si gledao gadan horor Dejana Zečevića TT Sindrom

    ReplyDelete
    Replies
    1. Gledao sam ga svojevremeno, koju godinu nakon izlaska. Dobro si ga ocenio kao „gadan” :)

      Delete
  3. Brat od tetke i ja ga gledali 2014, poprilično gadan film.Naročito je jeziv onaj starac Merlin

    ReplyDelete