Wednesday, January 10, 2018

Friday the 13th (1980)


Režija: Sean S. Cunningham
Uloge: Betsy Palmer, Adrienne King, Jeannine Taylor
Pogledajte još: Halloween (1978)

Nakon kraće (hmmm, kraće) pauze uzrokovane tehničko-zdravstvenim problemima recezenta, urednika, moderatora, admina, lektora i kafe kuvarice ove stranice (tj. mene) vraćamo se opisima horor filmova a jedan veoma prikladan početku nove godine može biti upravo Friday the 13th, jedan od najpoznatijih horor filmova ikada i jedna istinska legenda, pogotovo za one gledaoce koji su odrasli tokom 80-ih godina prošlog veka. Stoga nije ni čudo da se ovaj film pretvorio u začetnika franšize sastavljene iz čak 12 delova (11 + rimejk) a da i dalje poseduje ogroman broj fanova, čak i među mlađom populacijom.


Osnova zapleta ovog filma iz 1980. godine seže čak u leto 1958. godine kada je u letnjem omladinskom kampu na obali Crystal Lakea brutalno ubijeno dvoje vaspitača od strane nepoznatog ubice. To je dovelo do dugogodišnjeg zatvaranja kampa a dvadeset i jednu godinu kasnije neki novi ljudi, koji možda nisu ni bili rođeni u vreme kada se desio gore pomenuti zločin, odlučuju da ponovo otvore kamp i da tu naprave omiljeno letnje okupljalište učenika. Ona davna tragedija je skoro zaboravljena, novopridošli klinci nemaju pojma da je tu ikada iko ubijen (niti ih to preterano zanima) a novi vaspitači pokušavaju da kompletno mesto obogate optimizmom i pozitivnom atmosferom u koju lokalni meštani nimalo ne veruju. Naravno, ono u šta naivni klinci koji se kupaju na jezeru, pevaju uz logorsku vatru, seksaju se po bungalovima i međusobno zavitlavaju ni jednog trenutka ne veruju - upravo će se dogoditi, a to je nastavak kasapljenja iz 1958 godine. Nepoznati krvolok (nepozat u tom trenutku) će krenuti u temeljno „čišćenje” teritorije, slashovanjem jednog po jednog kampera, ne obraćajući pažnju da li je u pitanju vaspitač ili učenik...


Friday the 13th je zapravo po svojoj konstrukciji kopija dve godine starijeg horor hita Halloween, što se vidi već tokom same uvodne scene prologa, kada pratimo ubistvo dvoje vaspitača iz vizure prvog lica tj. iz perspektive misterioznog ubice. I kasniji tok filma, sa sve porodičnim obrtom na kraju, kao da predstavlja Noć Veštica u šumi, što i nije toliko loše jer su mnoge stvari iz tog objektivno i subjektivno kvalitetnijeg i uspelijeg filma zadržane i ovde. Recimo, izuzetno mi se dopala šumska atmosfera i jeza koja provejava kroz i dalje pusti kamp koji čeka da se napuni omladinom (što se nikada neće desiti, jel). Čak i dnevne scene na obali jezera ili po bungalovima su vrlo sumorni i odišu nekakvom uznemirijućom atmosferom te osećanjem nekakvog zla koje vreba bukvalno iz svakog žbuna. Još jednom neću propustiti priliku da istaknem sledeće: ondašnja analogna kamera, ton boja, kvalitet tona i detaljnost fotografije je izuzetno išla na ruku horor filmovima, pa čak i komercijalnim poput Friday the 13th. Današnja digitalna perfekcija je suviše savršena za horor film, slika je previše jasna a perfektni nešušteći zvuk ne može da stvori zaglušujuću tišinu poput one iz ovog filma. Rekao bih čak da je digitalizacija donela gotovo isto štete horor žanru kao i pojava mobilnog telefona ili moderne muzike koja temeljno upropaštava gotovo svaki noviji film strave i užasa...


Radnja ovog filma je sastavljena od klišea, svih mogućih koje ste do sada videli u slasher hororima, ali mu to, realno, ne treba uzeti za (veliko) zlo. Iako jeste u pitanju kopija, ne samo Halloweena već i određenih slashera koji su se pojavili pre njega (pa i ne samo slashera jer finalna scena kao da je „pozajmljena” iz Carrie), scene koje vidimo u ovom filmu postali su klišei tek u godinama koje su usledile, kada smo bili zapljusnuti čitavom bujicom friday-the-13th klonova. Dakle, imamo misterioznog ubicu, imamo lokalnog ludaka koji upozorava na ubicu ali mu niko ne veruje, imamo naivne tinejdžere (od kojih na kraju opstaje samo final girl), imamo obavezna razdvajanja likova, tu su i neke ne baš logične reakcije onih koji će ubrzo biti ubijeni, tu je podrazumevajuće bacanje oružja u situacijama kada buduća žrtva ima priliku da dokrajči ubicu, vidimo desetak maštovitih i brutalnih ubistava, gledamo finalni obrt ali i pored svega ovoga gledamo i veoma dobar film, za klasu bolji od bilo kojeg modernog slashera ovog veka. Pa i više od toga: rekao bih da je ovo najbolji slasher film čija radnja se dešava na obali jezera ili u omladinskom kampu.


Kao što sam već napomenuo ubistva su maštovita, pa tako vidimo nekoliko klanja, nožem, sekirom, mačetom, tu je i ubistvo strelom, polovina ubistava je prikazana eksplicitno (i odlično izgledaju zahvaljujući majstoru specijalnih efekata Tomu Saviniju) dok se druga polovina odvija van ekrana, što jasno govori da je ovaj film ipak imao ograničeni budžet. Manji budžet se vidi i kod nekih ubistava (jeftini vrat žrtve kod jednog klanja). Iako se mnogi neće složiti sa ovim - Friday the 13th između ubistava poseduje dobranu dozu napetosti i jezivu atmosferu a ona je potpomognuta dobrom muzikom, iako ne toliko specifičnom kao u „uzoru” iz 1978. godine. Možda više od samih ubistava zadovoljstvo je gledati neke jezive scene, poput one u kupatilu kampa, dok je najefektnija scena ona završna, po kojoj se verovatno i pamti kompletam film. Gluma je podnošljiva za horor podžanr koji ne zahteva bravure aktera već samo neophodno „meso” za potrebe krvoloka a najzanimljivija faca koju ovde vidimo je mlađani Kevin Bacon u jednoj od svojih prvih uloga.


Film poseduje i određene mane, poput već gore spomenutih klišea. Kako god da okrenete, bilo da uzmete u obzir slasher nasleđe ovog filma ili ne, rečenice poput „čekaj me ovde dok ja pogledam napolju” će vas uvek nervirati. Karakteri u ovom filmu osim što baš nisu najpametniji nisu ni za neko duže pamćenje pa nećete preterano brinuti za njihovu sudbinu, bez obzira da li je u pitanju prvi na „meniju” ubice ili final girl. Ipak, možda najveća mana filma po novopridošle gledaoce može biti to što se ikona serijala, famozni Jason, ovde skoro ni ne pojavljuje: tada to nije bilo za zamerku ali današnji gledalac, koji kompletan Friday the 13th serijal poistovećuje sa čuvenim krvolokom neće biti previše zadovoljan kada vidi rasplet ove slasher tarapane i lice ubice.

+ odlična šumsko-kampovska atmosfera
+ nekoliko brutalnih i maštovitih ubistava
+ završetak filma; dobra osnova zapleta
— neoriginalnosti, klišei i „pozajmice”
— primetan tanak budžet; oslabi likovi


 Ocena: 8/10

Ukoliko želite da i vaši prijatelji posete naš sajt podelite ga na društvenim mrežama putem sharing dugmića. To vam neće oduzeti previše vremena a doprineće popularnosti sajta.

2 comments:

  1. Toliko vremena čitam vaše recenzije, a nikad nisam primetio mogućnost anonimnog komentarisanja. Kako god, želeo bih da pohvalim sve postove koje sam nakon čitanja želeo pohvaliti, a mrzelo me praviti account (za koji sam mislio da je neophodan). Ako nije tajna, o kakvim se tehničko-zdravstvenim problemima radi? Pozdrav!

    ReplyDelete
    Replies
    1. Naravno da može da se komentariše i anonimno, slobodno piši komentare kada god imaš potrebu, bez obzira da li su u pitanju pohvale ili kritike. I jedno i drugo je više nego dobrodošlo :) Još od pre nove godine sam nešto bolestan, ali ide na bolje, samo sam usporio sa opisima. No, i to će se srediti, ako ništa drugo barem sam pogledao dosta filmova koje ću tek opisati :) Pozdrav!

      Delete