Monday, April 22, 2019

Tri (2019)


Režija: Marin Cvetko
Uloge: Feđa Zahirović, Kristina Štebih, Bruno Kontrec
Pogledajte ceo film: https://youtu.be/YQbNKzdvulw

Kada nas je tako dobro krenulo sa kratkim filmovima nastavljamo dalje, šire ali i kraće jer film Tri traje upola kraće od prošlonedeljnog opisanog filma. To ni u kom slučaju nije mana ovog ostvarenja jer je filmčić dovoljno kvalitetan i zanimljiv da privuče i zainteresuje fanove ovog žanra a takvih nije malo ni na našim prostorima. U pitanju je ostvarenje Marina Cvetka iz Goričana a po njegovoj (sasvim ispravnoj) definiciji film je psihološka SF misterija, iliti po našem jeziku naroda & narodnosti - mindfuck.


A kao i svaki „stari dobri” mindf**ck i ovaj počinje misterijom: naš glavni junak, školarac nepoznatog imena, budi se iz nesvesti baš na krivini jednog pustog šumskog puteljka koji se vijugavo nastavlja dalje... Dok podiže svoj skršeni biciklo, torbu sa knjigama i polomljeni mobilni telefon koji pokazuje 11:33 njemu nije jasno kako se našao na asfaltu i koliko je vremena tu proveo... Deluje da nije povređen ali se u šoku i pod utiskom ovog neobjašnjivog događaja vraća svojoj kući koja se nalazi negde na periferiji. Pokušava da odspava a zatim na poziv svojih roditelja silazi na večeru samo da bi uz špagete slušao tradicionalnu „toplu” balkansku porodičnu konverzaciju... Ipak, on nije toliko koncentrisan na porodične probleme jer čuje određene zvukove iz garaže a po istrčavanju na trem vidi predmete za čije prisustvo nema dobrog objašnjenja... Zatim seda na svoj biciklo i polazi ka onoj istoj tački sa koje se nedavno vratio, samo da bi se nekoliko trenutaka kasnije opet probudio iz nesvesti na onom istom mestu kao i prethodni put... Ipak, koliko god bio nanovo šokiram, sada već i dosta preplašen, pravi šok ga očekuje kada se drugi put vrati u svoj dom...


Mnoge gledaoce će zaplet i radnja ovog filma (plus slična lokacija) podsetiti na jedan od najpoznatijih predstavnika ovog podžanra (španski Timecrimes iz 2007. godine). Reklo bi se da autor ne skriva ko mu je uzor ali u filmu Tri vidimo i detalje iz nekih drugih filmova na istu ili sličnu temu. Da li je to dobro ili loše zavisi isključivo od vašeg ukusa ali je činjenica da potpune originalnosti danas gotovo da nema u filmskoj industriji, da je uvek bolje biti dobra kopija nego loš original a ovaj film(čić) je više nego dobar za svoje produkcione standarde i u svojim budžetskim okvirima. Kao i u prošlonedeljnom opisu i ovaj put sam se prijatno iznenadio kvalitetom fotografije, kamerom, atmosferom i muzikom pa u ovom opisu neću porediti film Tri sa amaterskim kratkim filmovima, što on jeste, već sa dugometražnim filmovima B produkcije koji obrađuju ista ili slična dešavanja. Recimo, početna lokacija je odlično izabrana, puteljak je skoro pa idealan, nimalo ne zaostaje za lokacijama koje bismo mogli videti u nekom zapadnom ili prekookeanskom filmu a kamera je na vrlo visokom nivou i od samog početka stvara neku pomalo setnu atmosferu. Jedina sitnica koja može narušiti idealan utisak je da (čini se) fali pokoji kadar, recimo tokom podizanja bicikla.


Dolazak u porodičnu kuću nam otkriva da je izboru enterijera tj. lokaciji građevine u kojoj se dešava druga polovina radnje filma takođe posvećena velika pažnja. Kuća je drvena pa tako enterijeri veoma liče na one koje možemo videti u uglavnom američkim filmovima, čak i na neke druge horor teme (paranormalni recimo), a radnja se odigrava u kuhinji, u uskim hodnicima, spavaćoj sobi i na balkonu. Čini mi se da bi soba klinca koga posmatramo u glavnoj ulozi mogla biti nešto veća i bez kosine krova ali to je opet samo jedna možda i subjektivna zamerka. Objektivna primedba je da bi škripa koju prave koraci likova mogla biti nešto slabija, makar za vreme dijaloga, a razgovori bi mogli biti nešto jasniji i razgovetniji (čitaj: kvalitetnije snimljeni). Ako je za utehu - razgovori se mnogo bolje čuju i razumeju nego u jednom nedavno opisanom hrvatskom filmu u koji je uloženo kudikamo više vremena i novca (Egzorcizam). Film Tri ne sadrži mnogo dijaloga, što je za ovaj produkcioni nivo najbolja odluka, a ono što se dešava uglavnom zaključujemo sami, iz postupaka glavnog lika, mimike njegovog lica ali i iz našeg gledalačkog iskustva, jer smo slične filmove već gledali više puta.


Gluma glavnog lika (igra ga Feđa Zahirović) je dosta dobra i on uspeva da iznese ono što ovakav scenario od njega zahteva. Dvoje glumaca koje vidimo u sporednim ulogama (majka i otac) su nešto manje ubedljivi, ne zato što su u pitanju nekvalitetni glumci već zato što bi dijalozi mogli biti malo uverljiviji napisani. Ono što je na odličnom nivou je kamera (koja tek u nekoliko navrata pravi „pogrešne” kadrove, recimo kod prevelikog zumiranja glavnog lika), montaža i fotografija a stvar koja dodatno pojačava pozitivni utisak je odlična muzika. Kao i kod kratkog filma koji sam opisivao prethodne sedmice (Strašno mesto) i u slučaju Tri ističem nešto što nemaju ni mnogo bogatije producirani filmovi a to je - zaokružena priča. U vremenu kada je otvoreni završetak moderni trend koji gledamo u gotovo svakom horor/triler filmu Tri zaokružuje priču na odličan način, čime je takođe prevazišao moja očekivanja. 20-tominutnu radnju sam takođe našao kao idealnu jer filmovi ove tematike često bivaju konfuzni a radnja preterano komplikovana ili podložna ponovnom gledanju. Takođe sam zaključio da je Reno sponzor ovog filma (oba vozila koja vidimo su ove marke) ili je ipak u pitanju jedna slučajna koincidencija :)


Sve zamerke koje sam nabrojao su ipak sitnice jer film Tri nema krupnijih tehničkih problema ili manjkavosti, makar ukoliko ga posmatrate iz ugla i oka prosečnog gledaoca ali i ako imate u vidu da je njegov budžet bio oko 250 evra, da je u ekipi bilo troje ljudi i da je snimanje trajalo samo četiri dana. Njegova najveća mana jeste neoriginalnost ali to je već pitanje scenarija, koji u ovom slučaju i nije toliko bitan. Kratki filmovi se rade prvenstveno kao pokazatelj zanatske umešnosti a što se nje tiče ekipa koja stoji iza i ispred kamere ovog filma je položila ispit te se nadam da će biti u prilici snimiti i neki dugometražni materijal.

+ fotografija, režija, montaža
+ atmosfera, lokacija, muzika
+ misteriozna priča sa obrtima...
— ...ali priča koja je već viđena
— neki sitniji tehnički nedostaci


 Ocena: 7/10

Ukoliko želite da i vaši prijatelji posete naš sajt podelite ga na društvenim mrežama putem sharing dugmića. To vam neće oduzeti previše vremena a doprineće popularnosti sajta.

3 comments:

  1. Moj komentar je sličan, short film je oke, s tim da je muzika stalno "setna", mirna, a očekivao sam maaalo drugačiju. Dobra ekipa.

    ReplyDelete
    Replies
    1. To je sada izgleda standard, koji god indie film sam gledao imao je setnu muziku. Kod dugačkih filmova zna da smara ali kod kratkih je okej, podnošljiva... :)

      Delete
  2. Muzika prelepa, fotografija i gluma takodje..

    ReplyDelete