Tuesday, July 30, 2019

Rust Creek (2018)


Režija: Jen McGowan
Uloge: Hermione Corfield, Jay Paulson, Sean O'Bryan
Pogledajte još: I Spit on Your Grave (2010)

Produženi mesec triler horora zvanično zatvaramo filmom Rust Creek, mada će filmova sličnog žanra biti uskoro, ali iz jednog potpuno drugog razloga (kao želja čitalaca). Rust Creek sam izabrao veoma cenjenom random metodom a ispostavilo se da je u pitanju greška, srećom samo žanrovska: u pitanju je veoma dobar film, makar u svojim nedovoljno originalnim okvirima, ali nije horor, skoro ni u naznakama. Kome ovo nije problem (meni nije bio) uživaće u filmu kao što će i nastavku recenzije...


Što bi rekao jedan prijatelj ovog bloga - svaki horor film je neko pogrešno skretanje, i - u pravu je. U ovom slučaju sve počinje vema brzo: mlada studentkinja atletičarka po imenu Sawyer (Hermione Corfield) već tokom uvodne špice svojim automobilom odlazi u pravcu nekog udaljenog grada a sve u cilju razgovora sa potencijalnim poslodavcima. Ona sa sobom ne vodi nikoga, veruje isključivo sebi i GPS-u a upravo dotični je krivac što je završila u zabitima Rust Creeka umesto u luksuznim kancelarijama poslovnog objekta. GPS je sa auto puta skreće na magistralni, sa njega na lokalni, sa lokalnog na seoski a Sawyer mu slepo veruje umesto da okrene automobil i drži se neke prometnije ceste. Kada je navigacija ljubazno skrene sa seoskog na poljski neasvaltirani put već je kasno... Dok sam ja razmišljao o naprednoj prekookeanskoj civilizaciji koja poseduje uredno u GPS upisane poljsko-šumske puteljke Sawyer je odustala od tehnološkog sokoćala i raširila staru dobru mapu na haubi svog Cherokeeja... Na žalost po nju istog trenutka pristižu i dvojica redneckova, Hollister i Buck (Micah Hauptman i Daniel R. Hill) koji nemaju nameru da pomognu mladoj i lepoj devojci već imaju nešto drugačije namere (pogađate i koje). Ipak, Sawyer uspeva da pobegne...


Srećom po film naivan uvod je možda i jedini problem koji se tiče radnje, makar ukoliko zanemarimo kliše kako su svi ruralni tipovi odvratni i poremećeni, konstantno skloni ubijanju samo Bogu hvala obično nemaju koga. U prvi mah autorka ovog filma stavlja svoju junakinju u prilično bezizlazan položaj: Sawyer se nalazi potpuno sama, na nepoznatom šumskom terenu, ne previše gostoljubivom, telefon je zaboravila u automobilu koji je ostao parkiran na putu, povređena joj je noga a za petama joj se nalaze pomahnitali tipovi koji odlično poznaju teren i imaju nedvosmislene namere, verovatno jer im je ovo možda prva i poslednja prilika u životu da onjuše sređenu, doteranu i depiliranu žensku osobu. Ovaj deo filma protiče u pokušajima devojke da se domogne nekakvog puta, protiče u napetim igrama mačke i miša i u našim procenama da li je baš svaki postupak i devojke i progonilaca logičan. Cenim da se film u ovom domenu drži dosta dobro kao što cenim i da svi koji zameraju zašto Sawyer nije uradila ovo ili ono takođe u datoj situaciji ne bi odreagovali adekvatno i definitivno bi načinili neki propust. Meni je više zasmetalo kako se redneckovi uvek nađu baš na onom mestu gde je cura ali nešto slično gledamo u gotovo svim filmovima pa ni Rust Creek tu nije izuzetak.


Kasniji tok filma bi se najlakše i najbrže mogao opisati kao torture porn film, samo (skoro) bez nasilja i apsolutno bez pornografije. Odluka autora je bila da ne snime film koji je težak za gledanje već koji je pogodan za masovno prikazivanje, čak i u večernjim satima na nekim TV kanalima. Stoga akcenat nije stavljen na brutalnosti i mučne scene već na međusobni odnos dva u središnjici filma centralna lika („otmičar” i Sawyer) i ono što se dešava među njima i oko njih. Zanimljive su promene koje tu nastaju i veoma je poučno gledati kako se pojedinci menjaju ali cena koju moraju platiti zbog svojih ranijih grehova je više nego jasna. Ono što se dešava u pozadini je takođe zanimljivo iako neoriginalno: gledamo zaveru većih razmera u koju su uključeni i organi koji bi trebali štititi red i zakon. Čini se da je upravo zbog toga Sawyer ponovo u bezizlaznoj situaciji ali, ako ništa drugo, to garantuje nekoliko napetih scena i nekoliko manje ili više (ne)očekivanih obrta... Najzanimljiviji momenti su mi bili oni koji sadrže upotrebu raznih hemijskih elemenata i njihovih kombinacija. Na taj način film ne samo da postaje originalniji već i na neki način edukativniji.


Dva elementa pojačavaju dojam da Rust Creek bude iznadprosečni film. Prvi element je lokalitet na kojem se odigrava a to je sumorna i siva šuma koja deluje kao spaljena i kao takva savršeno odgovara zanatu kojim se redneckovi bave (droga). Sumorna lepota proređene šume, rastinja, stena i potoka se tek povremeno menja u razrušene, oronule i stare građevine u kojima loši momci obitavaju. Enterijeri su izuzetno prljavi i neuredni a kada se u njima nađe jedna doterana devojka izgledaju još odvratnije. Ta devojka je najjači adut filma jer je i dobro osmišljena i dobro odglumljena. Osmišljena je pomalo tajnovito pa gledalac veoma kasno saznaje samo jedno njeno ime, u principu zna da ima majku i da je student ali drugih informacija o našoj first & final girl nema. Ipak, to nimalo ne smeta da nam Sawyer postane draga i da zaista strepimo za njenu sudbinu. Ona se sudbini ne prepušta tako lako: kada nakon ranjavanja počupa sebi veštačke nokte biće jasno da se neće predati bez (kakve-takve) borbe. Ona jeste fizički slabija od svojih neprijatelja, ali je sportistkinja, poseduje određene sposobnosti i (što je najvažnije) poseduje glavu i ono među nogama (figurativno rečeno) što nemaju ni svi muškarci.


Sawyer se nikada ne predaje, rođeni je borac, uzoran student, poznaje prvu pomoć, krase je pozitivni maniri i hrabrost a odlično je odglumljena od strane Hermione Corfield kojoj želim uspešnu horor karijeru. Kada bi samo malo promišljenije koristila GPS Sawyer bi bila idealna žena a iako nije idealan Rust Creek je veoma dobar film za pogledati u relativno opuštenom raspoloženju. Dobro je režiran, dobro odglumljen (odlični iako klišeizirani sporedni likovi), dešava se u sumornom ambijentu pa iako nije horor makar zbog lokaliteta odgovara ovoj stranici...

+ Hermione Corfield u ulozi Sawyer
+ sumorni lokaliteti Rust Creeka
+ glumačka postava; sporedna priča
+ odnos između „otmičara” i Sawyer
— par klišea; nedovoljno originalan


 Ocena: 7/10

Ukoliko želite da i vaši prijatelji posete naš sajt podelite ga na društvenim mrežama putem sharing dugmića. To vam neće oduzeti previše vremena a doprineće popularnosti sajta.

1 comment:

  1. Dobra-odlična post-recenzija, ekstra si opisao film sa detaljima, pogledao sam sinoć i ocena sedmica valja, meni je kraj, ono.. mlako, a ostalo je oke, pozdrav

    ReplyDelete