Thursday, November 13, 2014

Bruiser (2000)


Režija: George A. Romero
Uloge: Jason Flemyng, Peter Stormare, Leslie Hope
Pogledajte još: Falling Down (1993)

Bruiser naprosto nije mogao da se nosi sa očekivanjima fanova koja mu je svojim imenom, prezimenom i srednjim slovom nametnuo režiser i scenarista George A. Romero. Spremni k'o zapete puške gledaoci su očekivali tipičan horor film, makar na tragu brojnih „...of the Dead“ filmova ovog autora a on je samo hteo da snimi nešto drugačije ili da se jednostavno odmori od „mrtvaca“. Baš kao i album vašeg omiljenog benda koji je u nekom trenutku rešio da napravi zaokret u muzičkom stilu i ponudi nešto komercijalniju varijantu svog zvuka i Bruiser će se svideti samo onima koji nisu pasionirani fanovi autora.


U ovom filmu glavni lik je Henry, član redakcije časopisa Bruiser. U liku Henryja bi mogla većina muškaraca barem delimično da se prepozna: Henry radi od jutra do mraka ali ne uspeva da zadobije bilo kakvo poštovanje ili poverenje kod kolega i pretpostavljenih; čak i oni koji mu se predstavljaju kao prijatelji mu rade iza leđa, kriju važne informacije ili ga naprosto potkradaju. Šef Miles je posebna priča jer dotični ne poštuje ni svoje bližnje pa što bi onda običnog upošljenika u svojoj podaničkoj redakciji. Ponašanje Milesa je najstrašniji deo filma a njegovo ismejavanje, iskorištavanje, ponižavanje i degradacija zaposlenih može biti neverovatna samo onima koji nikada nisu bili zaposleni u domaćim privatnim preduzećima. Kao da ni to nije dosta Henryja ne poštuje ni supruga koja je zbilja prava kučka a tu je i kućna pomoćnica koja ga potkrada i pudlica koja ga mrzi iz dna svoje pseće duše. Svi ga tretiraju kao da je niko i ništa, kao da je manje vredan od pseće kake, ili što bi rekao Homer Simpson – više poštuju ono malo žuto što izvade iz uveta.


Kada se jednoga jutra probudio Henry je na svoje zaprepašćenje video da – nema lica. Na mestu lica mu je srasla bela maska a bezličnosti se može otarasiti samo ako pokaže zube i kazni sve one koji su mu na bilo koji način naudili tokom godina, bilo materijalno ili nepoštovanjem. Osveta će biti krvava ali temeljna i Henry neće poštedeti nikoga izuzev nekoliko osoba za koje u hodu utvrdi da su mu ipak verne. Bruiser je najefektniji u prikazivanju iskvarenog i bolesnog materijalnog sveta gde se pošteni, normalni i diskretni pojedinac nimalo ne snalazi. Njegova upozoravajuća poruka nije izgubila na snazi ni nakon deceniju ipo a kako vreme prolazi biće sve jasnija i našim gledaocima. Privatni i poslovni život Henryja je zapravo pravi horor iako Bruiser nije horor film. Ima tu nekoliko efekata i nekoliko ubistava, nešto efektnih scena van realnosti ali se film pre svega može definisati kao triler osvete. Nijedne scene se nećete uplašiti niti će vas išta ovde prestraviti pa gledaoci koji to očekuju treba da budu na vreme upozoreni.


Iako relativno jeftin (direct-to-DVD) Bruiser izgleda više nego pristojno. Manjak sredstava i deficit efekata režiser uspeva da nadoknadi odličnom kamerom i raznovrsnim ambijentima gde je đavolska žurka u poslednjoj trećini filma vrhunac filma i vrhunac iskvarenosti imućnih. Na pomenutoj žurci bend na sceni je The Misfits kao potpuna suprotnost džez muzici u luksuznim apartmanima ili kancelarijama. Pojedini likovi u filmu su pomalo bezlični (to bi se moglo prigovoriti i glavnom junaku), njihovi dijalozi nisu uvek najubedljivji a postupci ne baš realni. Ono što krasi film kada je kasting u pitanju je Peter Stormare u ulozi glavnog urednika, definitivno jedne od najodvratnijih i najiritantnijih figura koju sam gledao na filmu, toliko odvratne da neodoljivo liči na naše poslodavce i biznismene.


Ukoliko Bruiser posmatrate kao drugačiji rad eminentnog autora i prihvatite ga takvog kakav jeste, dakle kao triler metafora za svima bliske situacije onda vam neće biti mnogo važno ni što neki efekti nisu vrhunski, ni što film nije mnogo strašan ili što je njegov završetak na dosta klimavim nogama. Bruiser će se svakako više svideti ljubiteljima psiholoških horora nego ljubiteljima poznatijih Romerovih filmova.

+ tema i poruka filma
+ Peter Stormare u ulozi glavnog urednika
+ režija, ambijenti, muzika, neke scene
— neubedljivi završetak u službi priče
— nekoliko nelogičnosti u radnji


 Ocena: 7/10






Ukoliko želite da i vaši prijatelji posete naš sajt podelite ga na društvenim mrežama putem sharing dugmića. To vam neće oduzeti previše vremena a doprineće popularnosti sajta.

0 comments:

Post a Comment