Wednesday, July 5, 2017

Calvaire (2004)


Režija: Fabrice Du Welz
Uloge: Laurent Lucas, Brigitte Lahaie, Gigi Coursigny
Pogledajte još: Haute Tension (2003)

Nastavljam sa ispunjavanjem predloga čitalaca a red je konačno došao i na film koji je predložio čitalac Adrijan - Calvaire (drugog naziva The Ordeal), belgijski psihološki horor film a zapravo ostvarenje koje je nastalo u belgijsko-francusko-luksemburškoj koprodukciji. Film je 2004. godine prikazan na Kanskom festivalu, dve godine docnije pojavio se i preko velike bare, pokupio je nekoliko manje-više značajnih nagrada a dobio je i podeljene reakcije kritike. Za one nestrpljive reći ću da film svakako vredi pogledati a oni koji cene pisanu reč neka nastave sa čitanjem ovog opisa :)


U fokusu naše pažnje je mlađani pevač po imenu Marc Stevens (nije baš belgijsko-francusko-luksemburško ime, ali to i nije toliko bitno), koji završava svoju turneju po belgijskim selima i vraća se (negde). Marc je one-man-show, on nema svog menadžera, tonskog majstora, šminkera ili bilo kakvog pomoćnika već sam svojim kombijem putuje po selima i nastupa po lokalnim domovima kulture pevajući šansone koje podižu raspoloženje mahom starijih gospođa. U početnim trenucima filma sam bio ubeđen da Marc poseduje neke paranormalne moći jer je zaista neverovatno da neko toliko netalentovan za pevanje bude toliko obožavan od svoje publike ali se ipak ispostavilo da je u pitanju to što je Marc naočit muškarac kome nije potreban bogzna kakav glas ili talenat da bi bio fatalan za svoju mahom ostariju publiku. Elem, Marc se nekako oprostio od svojih domaćina i otisnuo kombijem na lokalni put ubeđen da će već koliko iste večeri biti na nekom mnogo lepšem mestu nego što je ruinirano selo u kojem je blato do kolena, seljaci se bodu noževima i siluju svoje svinje... E, ali sudbina je htela da završi upravo na jednom takvom mestu...


Najobičnija evropska magla (koja odlično izgleda, by the way) u kombinaciji sa zemljanim putevima koji se ne nalaze na auto karti i (očekivanim) kvarom na automobilu doprinele su da Marc završi u jednoj zabačenoj gostionici koja od nedavno ne radi. Nju je do skoro vodio čova po imenu Bartel, samac kome jedino društvo pravi retardirani mladić Boris koji neprestano traži svog psa (nestalog ili nevidljivog, ko će ga znati). Uglavnom, iako motel više nije u funkciji Bartel prihvata da ugosti pevača, ustupa svom putniku nenamerniku prenoćište, sprema mu doručak, organizuje majstora za pokvareni kombi i čini se veoma ljubazan prema svom gostu, verovatno zato što je i sam u prošlosti bio performer (komičar). Ipak, Marcu se žuri da što pre ode na put a zaista nema razloga da umesto na autoputu završi vezan, silovan, obrijane glave i nadenutog ženskog imena, jel'... Ili je to barem nesrećni pevač mislio... Za tili čas Calvaire se iz sumorne uvrnute drame pretvara u bolesnu mešavinu horora i trilera sa elementima crne komedije (koji za moj ukus nisu toliko efektni kao za mnoge druge recezente) ali film koji je pre svega torture porn, sa akcentom na reči ”porn”...


Od glavnog preokreta Calvaire postaje sve bolesniji, sadrži još nekoliko manje ili više uspelih ili (ne)očekivanih obrta a najveći problem mu je što mnogo liči na jedan hit koji se pojavio godinu dana ranije (vidi gornju preporuku) i koji mu je nesumnjivo bio uzor. Ipak, to za ljubitelje sličnih filmova ne mora da znači ništa loše jer ovaj ima svojih aduta koji se moraju pohvaliti. Kao prvo i verovatno najkvalitetnije - to je lokacija koja je vrlo autentična. Zaseok u kojem se dešava većina radnje ovog filma zaista deluje sumorno, ruinirano, prljavo, užasno blatnjavo i konstantno zastrašujuće. Ovakav ambijent, pa još tokom zime, deluje maglovito, mokro, snežno, depresivno i stvara osećaj nelagode koji provejava kroz čitav film. Nije ni čudo: na lokalitet tog i takvog motela (ko li je uopšte odsedao u njemu dok je radio?) nadovezuje se sumorna šumica, bučni hladni potočić, a onda i ostatak sela koje naseljavaju ništa manje čudni (čitaj: poremećeni) seljani. Ostaviću po strani koja je poruka ovakvog filma ali moram reći da su likovi koje ovde vidimo i njihovi postupci (bilo prema životinjama ili ljudima) veoma bolesni, toliko bolesni da se nekoliko scena koje vidimo ne bi ni pojavilo kada bi Calvaire bio američki film.


Gluma je sledeća na spisku pohvala, upravo zbog nje ovaj film deluje mnogo ubedljivije i gledljivije a zanimljivi i dobro napisani dijalozi „peglaju” neke ne baš realne, ne baš uverljive ili (makar po mom mišljenju) suvišne situacije. Glumac koji igra pevača je zadovoljavajući u ulozi pomalo smotanog pevajućeg putnika dok je prava zvezda filma Jackie Berroyer  u ulozi Bartela. Film sadrži nekoliko brutalnih momenata, nije previše strašan ukoliko izuzmemo u globalu strašnu i bezizlaznu situaciju u kojoj se našao glavni lik a verovatno najjeziviji momenat filma je njegovo užasno pevanje. Ukoliko to izdržite ni kasapljenje koje sledi vam neće teško pasti ali ipak treba reći da bi neke scene mogle izazvati nelagodu kod nenaviknutih gledalaca. Režija je mahom odlična i savršeno se dobro uklapa u perfektnu lokaciju, film je izuzetno ugodan oku koje voli sumorni evropski ambijent, fotografija je vrlo dobra i tek ponekad premračna (što je možda problem moje kopije filma) pa bi zbog svega ovoga trebalo obratiti pažnju na autora koji se u slučaju Calvaire dokazao i kao koscenarista.


Film ne obiluje glupostima u priči koje preterano nerviraju ali može da nervira autorovo insistiranje na vulgarnostima i nekoliko momenata kada je Marc ipak imao šansu za beg. Jedna od scena koju mnogi hvale (scena sa klavirom koja mnogo podseća na sličnu iz filma Inbred) je meni jedna od problematičnijih i nije mi se dopala jer smatram da je izuzetno nerealna i da se dotična skupina ljudi (čak i kada bi igrala takav „ples”) nikada ne bi veselila uz takvu muziku (koja zvuči kao neki horor soundtrack). Uz napomenu da film poseduje nekoliko nejasnih momenata sledi i preporuka za gledanje jer je iskustvo koje možete doživeti gledajući Calvaire ipak jedinstveno, možda bolesno ili neugodno ali svakako neviđeno ukoliko preferirate mahom prekookeanske moderne horore.

+ sumorna, zloslutna, blatnjava prljava lokacija
+ odlična gluma, likovi i scenario; odlična režija
+ nelagodna, zloslutna a onda i bolesna atmosfera
— ponekad nepotrebno insistiranje na silovanjima
— nekoliko nejasnih ili nedorečenih momenata


 Ocena: 6/10

Ukoliko želite da i vaši prijatelji posete naš sajt podelite ga na društvenim mrežama putem sharing dugmića. To vam neće oduzeti previše vremena a doprineće popularnosti sajta.

5 comments:

  1. Zar je moguće da Get Out dobije bolju ocjenu od Calvaire? Nemam ništa posebno da komentarišem, meni je Calvaire jedan od najboljih horora svih vremena, definitivno top10 u ovom milenijumu (Vinyan još bolji), ali ja ga uopšte ne pamtim kao neki torture porn, iako moram priznati da sam ga gledao prije 5-6 godina.

    Zašto bi "nejasnost" bila kriterijum za ocjenu filma, to je ipak subjektivna stvar, možda je jednom rivjueru nešto nejasno a bitno, drugom jasno i nebitno, trećem jasno i bitno itd...

    Ili "nerealnost", pa buljuk stvari može da bude "nerealno" na filmu, jel realna Paklena pomorandža ili Isijavanje...

    Prosto se na kraju svodi da je film gadan i bolestan, što je valjda i poenta horora? Calvaire razvaljuje uobičajeno viđenje našeg identiteta, šta je muško a šta žensko itd...

    A "nerealnost" sam osjetio kao nešto što crpi i od najstarijih horora, Kaligarija, Nosferatua itd... atmosfera je time samo dobila, nikako izgubila.

    Sve u svemu, ovo je za mene 9.5/10, Skoro izvanredno.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Pa eto, kada sam sagledao sve pluseve i minuse i podvukao crtu došao sam do tačno tih ocena a možda je na stranu Get Out prevagnulo i to što je u pitanju daleko originalniji film sa ne baš često obrađivanom temom koja je itekako potrebna, doduše više nekim drugim podnebljima.

      S druge strane, priča koju vidimo u Calvaire je viđena mnogo puta i nije me iznenadila ni jednog momenta bez obzira koliko brutalna ili degutantna bila. Film sam okarakterisao kao torture porn jer sadrži mučenja glavnog lika a vidimo i nekoliko silovanja, što njega, što životinja.

      Što se tiče nejasnoća one su svakako subjektivna stvar ali se opisi filmova i pišu kao proizvod subjektivnog mišljenja. To što je meni nejasno ne znači da je i drugima, i obratno, ali znači da konačna ocena koju film dobije označava finalni utisak nakon tog gledanja (dešavalo se da je korigujem nakon sledećeg gledanja) a utisku doprinosi sve pa i to da li je film dovoljno jasan ili razumljiv.

      Paklenu pomorandžu nisam gledao (ni ne nameravam) a Isijavanju sam i zamerio upravo to što su neki delovi nejasni. Gledalac nekog komercijalnog filma nije dužan da završi visoke škole, da bude psiholog, da uđe u glavu autora da bi znao šta ovaj zamišlja ili namerava ili da pročita hiljadu strana pisanog dela da bi razumeo neke scene filma (što je slučaj kod Isijavanja). Film ocenjujem isključivo kao prosečan gledalac horora sa višedecenijskim gledalačkim iskustvom a za neke umnije i dublje analize postoje diplomirani doktori horora sa njihovim blogovima i uvek ispravnim mišljenjima :)

      Sve se na kraju svodi na ukus gledalaca (zamisli kada se nekima sviđaju čak i domaći filmovi :) i drago mi je da ti se Calvaire sviđa. Ja nisam fan ovakvih filmova i ne mislim da je vrhunac horora silovanje svinje ili glavnog junaka ali mislim da je film dobar za jedno gledanje i da većina gledalaca treba da ga pogleda. Filmu se više ne bih vraćao a to je po mom sistemu ocenjivanja ocena 6/10, mada priznajem da sam se neko vreme kolebao da mu dam ocenu više.

      Delete
  2. Ni ja ne mislim da je to vrhunac horora, ali ja uopšte ne pamtim to što ti nalaziš da je degutantno. Možda sam na drugačiji način gledao film. Npr, Calvaire je bez ikakve sumnje superiorno režiran film u odnosu na prilično školski pristup Get Out.

    Originalnost mu takođe dajem naspram američkog filma, jer je svakako glavna stvar u Get Out sasvim iskopirana iz filma Seconds (1966). Naravno, Seconds nema rasizam u osnovi, samo su bijelci likovi i drugi je zaplet, ali pričamo o SF aspektu. Svakako preporučujem Seconds kao odličan film.

    Meni u tom smislu tvist u Get Out nije bio toliko iznenađenje, dok me je u Calvaire mnogo toga zaprepastilo. Što se rasizma tiče, definitivno preferiram Candyman-a. Tako, bez doktora nauka :), mogu ipak da ustvrdim da je Get Out za Afroamerikance pad u odnosu na Candyman-a, kao i da kaska za Seconds.

    S druge strane, ti vidiš da Calvaire liči na mnoge filmove i za njima, pretpostavljam, zaostaje po kvalitetu? Ali ja ne vidim te filmove, kao što vidim Candyman-a i Seconds s druge strane. Volio bih da čujem na šta konkretno misliš, koji filmovi su u pitanju.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Ne mislim da Calvaire zaostaje po kvalitetu za sličnim filmovima (i mnogo hvaljenom, skoro kultnom Haute Tension, na koji Calvaire podosta liči, da ne kažem da je umnogome prekopiran, sam dao istu ocenu) samo kažem da su se filmovi sličnog zapleta viđali ranije, a bogami i kasnije (čak i francuzi su u nekoliko navrata snimali filmove vrlo sličnog zapleta i na vrlo sličnom lokalitetu, prvi mi na pamet pada La Meute).

      Jednostavno čovek-zaluta-pa-ga-neki-monstrum-u-vukojebini-maltretira je kudikamo više viđen od bilo kakvog pokušaja obrade teme rasizma u hororima. Verovatno da si u pravu što se tiče spomenutih filmova ali mlađe gledaoce to apsolutno ne zanima jer oni ne pokazuju previše interesovanja prema starijim naslovima a hrle da vide "hit" pod nazivom Get Out (koji je veoma daleko od bilo kakvog hita zapravo). Upravo zbog toga Get Out ima trenutno veću svrhu od Calvaire ili nekog sličnog filma.

      Delete
  3. Po čemu je calvaire horor film.To je jedna dosadna,sumorna budalaština....

    ReplyDelete