Monday, May 2, 2016

Poltergeist (1982)


Režija: Tobe Hooper
Uloge: JoBeth Williams, Heather O'Rourke, Craig T. Nelson
Pogledajte još: The Exorcist (1973)

Malo sam okasnio sa opisom serijala Poltergeist jer je on trebao biti na blogu još prošle godine, neposredno nakon pojavljivanja 3D remakea. No, za dobre filmove nikada nije kasno (tu ne mislim na 3D remake već na original iz 1982. godine) pa se opis ovog legendarnog filma pojavljuje tek nakon ovih prvomajskih praznika. Pojam poltergeist potiče iz nemačke mitologije i označava vrstu duha ili paranormalnog prisustva koje može da proizvodi buku, pomera i uništava predmete a sposobno je i da utiče na ljude tako što ih grize, baca ili udara. U većini slučajeva poltergeist se manifestuje lebdenjem raznoraznih predmeta po pokućstvu ili kucanjem u drvenariju a svi ovi elementi su i sastavni deo filma Poltergeist.


U fokusu filma je jedna sasvim prosečna američka porodica koja se najednom suočava sa neobjašnjivim problemom: nepoznato paranormalno prisustvo se okomljuje na najmlađeg člana ove porodice, sedmogodišnju devojčicu Carol Anne, veoma brzo je otima i uvlači u nepoznatu dimenziju čiji se portal nalazi u plakaru dečije sobe. Roditelji jedino moguće rešenje vide u angažovanju ekipe ljudi koja bi im trebala pomoći i vratiti izgubljenu ali živu ćerkicu a ovi pozivaju iskusnog medijuma koji je upoznat sa sličnim stvarima. Sledi napeta borba sa karakondžulama u dve dimenzije i potraga za plavokosom devojčicom a sve rezultuje spektakularnim finalom koje otkriva mnoge tajne i razloge ovih dešavanja upravo ovoj porodici. Sve se svodi na nepoštovanje mrtvih i trčanje za lakom zaradom a kada se „nesmireni” mrtvi pojave tražeći svoj spokoj ili osvetu onda se dešavaju ovakve paranormalne tarapane kao u Poltergeistu.


Film je onomad režirao Tobe Hooper (The Texas Chain Saw Massacre, The Texas Chainsaw Massacre 2, Eaten Alive, Invaders from Mars) a po scenariju čuvenog Stevena Spielberga (koga ne treba posebno predstavljati) koji je bio i producent filma. Spielberg je zbog rada na filmu E.T. the Extra-Terrestrial imao zabranu učestvovanja na drugim filmskim ostvarenjima pa se priča da je njegova uloga u projektu Poltergeist bila mnogo veća od samo producentske i scenarističke. Bilo kako bilo, Hooper i Spielberg su stvorili jedan zaista odličan horor film koji sasvim zasluženo ima kultni status i armije fanova, gleda se i nakon tri ipo decenije a često se nalazi u vrhovima top lista najboljih ili najstrašnijih filmova svih vremena. Njegov uspeh je rezultovao i sa dva manje uspešna nastavka (o kojima ću drugom prilikom) i prošlogodišnjim remakeom koji nije rezultat popularnosti i značaja originala jer u opštoj bezidejnosti i mnogo manje kvalitetni i značajni filmovi dobijaju svoje obrade.


Poltergeist sam u svom VHS detinjstvu gledao više puta, ne samo zato što je u pitanju dobar film već i zato što je u lokalnoj videoteci bio mnogo manji izbog horora od, recimo, komedija ili akcija. Tada mi to nije bio omiljeni film jer je jedan 13-godišnjak više cenio raznorazne koljačine, FreddyjeJasone ali gledajući ga danas (nakon više od dve decenije) mogu da tvrdim kako je u pitanju gotovo odličan film. Ono što mi se u filmu prvenstveno svidelo je što on ne pokušava da nervira gledaoce: veoma brzo nakon što se agresivno prisustvo ukazalo devojčici i sami roditelji su postali svesni njegovog obitavanja te svi skupa krenuli u borbu i okršaj. Nema jednočasnovnog nerviranja jer samo klinci mogu da vide nečastivog i njegove aktivnosti a roditelji sve nejasne stvari, incidente i paniku pripisuju dečijoj mašti, snovima ili umoru. Potpuno neverovatno zašto 99% današnjih paranormalnih horor filmova ne koristi ovu mnogo gledljiviju i realniju definiciju.


Maštovitost je sledeća na listi pozitivnih stvari a to ću potkrepiti sledećim primerom: čak i nakon toliko vremena u sećanju su mi ostale brojne scene (nekih sam se prisetio pri gledanju filma) što se, naravno, kod novijih generičkih filmova retko dešava. Osim prvog susreta devojčice sa duhom iz TV prijemnika prisetio sam se napada jezivog drveta kroz prozor spavaće sobe, usisavanja spavaće sobe u plakar, ogromnog čudovišta iz plakara, scene sa curicom u ragbi kacigi, slaganje stolica u kuhinji, jezivog klovna ispred dečakovog kreveta, ubacivanja kanapčeta u portal i drugih. Ove i još neke druge scene su highlightovi filma a moram spomenuti i kako je Poltergeist možda i najuticajniji paranormalni film ikada pa ćete brojne scene iz njega videti i dan danas u sličnim filmovima a čak i neke legende nisu izdržale a da iz njega ne pozajme elemente (žrtva na plafonu - A Nightmare On Elm Street 1984).


Kada sam spomenuo specijalne efekte moram reći da su oni (pogotovo za ono vreme) veoma originalni i da su mi se gotovo svi svideli. Neki od viđenih efekata su pojam i za današnje filmadžije (koje umesto mašte koriste procesorsku snagu i broj jezgara) a samo u nekoliko scena Poltergeist deluje pomalo out of date. Tu pre svega mislim na scenu levitacije predmeta u dečijoj sobi i na animacije duha iz TV aparata. Bez „kvalitetnih” CGI animacija autori tog vremena su se morali dovijati na različite načine i pribegavati raznoraznim trikovima (što je vidljivo) ali Poltergeist u najvećoj meri i dan danas izgleda moderno. Zanimljivo je i posmatrati život s početka 80-ih kada je sve bilo jednostavnije, sporije, skromnije i ukusnije. Ovo neće ništa značiti mlađim gledaocima ali nisam mogao da izdržim a da spomenem kako mnogo više cenim horor filmove pre pojave mobilnih telefona i iznenadnih nestajanja signala istih.


Svidela mi se i porodica koja je u centru pažnje jer izgleda zaista kao prosečna onovremenska američka porodica. Svi članovi porodice (pa i svi sporedni likovi) su simpatični i od samog početka bliski gledaocu, bez obzira šta rade, čime se bave i koje poroke upražnjavaju. Ovo svakako ne bi bilo izvodljivo da nije odličnog kastinga za koji je, barem delom, odgovoran i Spielberg lično (učestvovao u angažovanju male Heather O'Rourke). Plavokosa Heather O'Rourke je definitivno prva zvezda filma iako se silom scenarija ne pojavljuje tokom celog njegovog trajanja. Heather je definitivno bila veoma simpatična i supertalentovana devojčica u čijim dečije-glumačkim horor bravurama i dan danas uživamo („They're here!”) dok nam se pojavljuju suze u očima zbog njenog preranog odlaska s ovoga sveta. Drugi karakter po kome je ovaj film poznat je lik parapsihološkinje koju je igrala specifična Zelda Rubinstein. Ova rastom niska bakica dečijeg glasa je jedan od trademarkova filma rečenicom „This House is Clean”.


Ostatak glumačke postave je odličan ali ipak u senci ova dva karaktera. Majku odlično igra JoBeth Williams dok u ulozi oca vidimo poznatu filmsku facu Craiga T. Nelsona. Sina igra dečak koji nije uspeo da opstane na glumačkoj sceni dok stariju ćerku igra Dominique Dunne koja je neposredno nakon snimanja Poltergeista ubijena od strane svog momka. U godinama koje su usledile veliki broj smrti ljudi koji su učestvovali u filmu doveo je do verovanja da postoji nekakav Poltergeist curse. Neki su mislili da je uzrok ovog prokletstva upotreba pravih kostura tokom snimanja prva dva dela serijala (što nisam siguran da je tačno) ali je sve ostalo na nivou urbane legende. Bilo kako bilo, Heather, Dominique, Zelda i još nekoliko sporednijih likova nisu više među živima a ovaj film (plus dva nastavka) će svakako doprineti tome da ih nikada ne zaboravimo i da ovaj veoma zanimljiv, gotovo dečiji horor film posmatramo sa setom i suzama u očima.


The Poltergeist je na momente skoro dečiji film i poseduje prepoznatljiv Spielbergov pečat dok se pravi Hooperov horor vidi u svega nekoliko scena (pomoćnik pred ogledalom, recimo). Mnogi bi mogli pronaći ovaj film kao nedovoljno strašan ali ja nisam imao problem sa tim. On ima sasvim dobru atmosferu, lepo izgleda (još jedan lepo obojen film u odnosu na moderne „bezbojne”), ima odlično osmišljenu priču i dobre likove, gomilu dobrih efekata u napetim scenama za pamćenje a sve to je filovano vrhunskom muzikom Jerryja Goldsmitha. Ovo je za mene bio prelepi povratak u prošlost pa ću pre prelaska na nove horor filmove „overiti” Poltergeist još jednom.

+ odlična, napeta, strašna, gotovo dečija horor priča
+ gomila specijalnih efekata i scena za pamćenje
+ Heather O'Rourke i Zelda Rubinstein (plus ostali)
+ atmosfera; muzika; period radnje; poruka i završetak
— neke neubedljive sitnice; neki efekti su zastareli


 Ocena: 9/10






Ukoliko želite da i vaši prijatelji posete naš sajt podelite ga na društvenim mrežama putem sharing dugmića. To vam neće oduzeti previše vremena a doprineće popularnosti sajta.

0 comments:

Post a Comment