Thursday, November 2, 2017

Jacob's Ladder (1990)


Režija: Adrian Lyne
Uloge: Tim Robbins, Elizabeth Pena, Danny Aiello
Pogledajte još: The Jacket (2005)

Jacob's Ladder spada među poznatije i svakako cenjenije (horor) filmove pa nije ni čudo da je više čitalaca ovog bloga poželelo pročitati njegov opis (čudnije je verovatno to što sam ga ja sada po prvi put pogledao). Ipak, nakon tog mog inicijalnog gledanja moram izneti svoje mišljenje kako u pitanju nije tipičan horor film već nekakva psihološka antiratna drama sa tek nekoliko horor elemenata, čisto da bi bilo pokrića da se njegov opis nađe na ovim stranicama. Daleko od toga da je u pitanju ostvarenje nedostojno gledanja, čak štaviše, ali sam bio dužan izneti ovu svoju ocenu, pre svega zbog mlađih čitalaca i posetilaca.


Centralni karakter ovog filma je (logično) Jacob, čije ćemo lestvice otkriti nešto kasnije, vijetnamski veteran koji nije baš sasvim odbačen od društva (kao John Rambo), ne nalazi se na njegovim marginama već je zaposlen u lokalnoj pošti ali definitivno ne uživa one zasluge kakve bi vojnici koji daju život za svoju domovinu trebali dobiti. Uglavnom, kao da ni vijetnamska avantura nije bila dovoljna Jacob je preživeo i jednu porodičnu, kada mu je nastradao sinčić, u jednoj saobraćajnoj nesreći nedaleko od njihovog doma a Jacob je (priznao to sebi ili ne) - odgovoran za to. Traumatična vijetnamska iskustva, brojne smrti na ratištu, pogibija sina, naknadni razvod, monoton posao i naknadna (ali nezadovoljavajuća) veza sa lepom crnkom dovode do toga da Jacob počinje da doživljava čudne i bizarne halucinacije. Sve počinje u podzemnoj stanici metroa, kada jedva spašava živu glavu, nastavlja se na ulicama velegrada, a kada situacija postane preozbiljna i počne da bespovratno uvlači i druge njemu bliske osobe Jacob će pokušati da dozna istinu i razloge zbog kojih mu se sve to dešava. Naravno, cela stvar seže daleko, sve do vijetnamskih prašuma, a gde je Vijetnam tu je i američka vojska, gde je vojska tu je vlada a gde je ona tu su i mnoge tajne, zavere, eksperimenti, pretnje, ubistva i druge ne baš sasvim legalne stvari...


Odmah ću preći na stvar: glavni problem ovog filma je ako mu priđete kao horor filmu jer to može upropastiti celokupan doživljaj viđenog zato što tom slučaju on neće ispuniti ni delić onoga na čega ćete biti nameračeni. Ono što budete gledali, dakle, nije horor film po savremenim merilima ali je nešto mnogo ozbiljnije od toga jer je viđena radnja veoma potresna, kritički nastrojena prema (pre svega) vijetnamskom ratu (ali i svim ostalim američkim ratovima), bavi se naknadnim životom veterana u koji oni naprosto ne mogu da se uklope i traumama iz kojih se neće nikada izbaviti. Moram reći da se kolosek kojim se ovaj film odvija nazire veoma brzo, recimo u prvih pola časa filma, što može a i ne mora biti njegova mana, već prosta činjenica da je uspeh ovog filma i kod publike i kod kritike doveo do toga da se u decenijama nakon njegovog izlaska pojavljuje mnogo klonova koji su crpeli istovetnu ideju, izvedenu na potpuno isti ili sličan način. Upravo zbog toga Jacob's Ladder na mene nije proizveo željeni efekat, šok kod finalnog preokreta je potpuno izostao a onaj drugi preokret koji nisam očekivao jednostavno nije funkcionisao jer je pomalo neuverljiv, i sadržinski i zbog načina kako je gledaocima otkriven. Ipak, ukoliko niste previše iskusan gledalac ili niste gledali toliko filmova na isti fazon (nekoliko je opisano poslednjih sezona na ovim stranicama) onu prethodnu manu možete komotno zanemariti.


Ono što se mora priznati ovom filmu je da vizuelno, a prvenstveno po kvalitetu fotografije, izgleda zaista prvoklasno. Već početni kadrovi koji se odvijaju po vijetnamskim džunglama jasno distanciraju ovaj film od, recimo, sterilnog izgleda moderne produkcije (izvinjavam se na neprimerenom poređenju) i vraćaju sećanja na neka davna vremena, kada su filmovi izgledali perfektno i kada je u lokalnim videotekama pored standardnih žanrova poput akcije, komedije, trilera i horora (i erotskih filmova, ofkors) bio još jedan veoma popularan žanr - vijetnamski filmovi. Kadrovi koje posmatramo na početku filma u vidu vijetnamskih flashbackova se ponavljaju i u nastavku, skupa sa nekim drugim flashbackovima ranijeg Jackobovog porodičnog života, teške tragedije koja ga je pogodila i drugim bizarnim momentima za koje je teško odgonetnuti da li su se desili u realnosti ili su isključivo proizvod Jacobove pomućene i definitivno nestabilne psihe. Scene koje posmatramo u urbanom okruženju, po pustim i blatnjavim ulicama grada, u mračnim i devastiranim bolnicama ili pomalo klaustrofobičnim i hladnim stanovima nisu ništa manje uznemirujući nego prikaze demona u metrou ili disko klubu a autori filma uspevaju svoje delo konstantno držati depresivnim, mračnim i nimalo veselim, istovremeno održavajući režiju, kvalitet fotografije, montažu i narativni stil na izuzetno visokom nivou.   


Visok nivo filma se ogleda i u odličnoj glumi i to ama baš svih likova koje vidimo, bez obzira da li su glavni ili se njihovo pojavljivanje meri sa tek nekoliko minuta. U ulozi Jacoba je fantastičan Tim Robbins (Mission to Mars, War of the Worlds) a svoju ubedljivost postiže ne samo izuzetnim glumačkim kvalitetima već i sasvim običnom, nefilmskom njuškom. Prelepa i nažalost prerano preminula Elizabeth Pena je pokazala i svoje telo i svoj glumački talenat (navodno su za ovu ulogu konkirisale Susan Sarandon, Andie MacDowell, Michelle Pfeiffer i Madonna) a u nešto sporednijim ulogama se pojavljuju Danny Aiello (The Stuff), Pruitt Taylor Vince (The Devil's Candy), Jason Alexander (The Burning), Macaulay Culkin i drugi. Režiser filma je Adrian Lyne (odgovoran za više filmskih hitova ali ne u horor ili SF žanru) dok je scenario još krajem 70-ih godina napisao Bruce Joel Rubin (napisao Cravenov Deadly Friend i bio koscenarista kontroverznog Deep Impact). Na kraju opisa i jedna tužna vest: u pripremi je remake ovog filma (ne znam ni kako su do sada čekali) koji bi se trebao pojaviti ako ne ove a onda sledeće godine. U glavnoj ulozi će se naći tamnoputi Michael Ealy (Underworld Awakening), koji je by the way rođen nakon završetka vijetnamskog rata ali veliko je pitanje u kojoj će se meri film držati radnje originala (nisam želeo da se informišem u vezi toga).

+ odličan izgled, kvalitet fotografije, režija, montaža
+ dobro ukomponovana priča iz nekoliko niti; gluma
+ veoma paranoičan, depresivan i vrlo ozbiljan film
— mestimično ne previše ubedljivi momenti; finale
— predvidljiv završetak; mnogo drame a malo horora


 Ocena: 8/10

Ukoliko želite da i vaši prijatelji posete naš sajt podelite ga na društvenim mrežama putem sharing dugmića. To vam neće oduzeti previše vremena a doprineće popularnosti sajta.

0 comments:

Post a Comment