Sunday, April 7, 2024

Spaceman (2024)


Režija: Johan Renck
Uloge: Adam Sandler, Carey Mulligan, Paul Dano
Više o filmu: https://www.imdb.com/title/tt11097384/
Trailer: https://youtu.be/rNZ0xKaCdus?si=sn6NFnfRfpJM_i89

Adam Sandler u jednom ozbiljnom naučnofantastičnom filmu a ne u komediji? Zašto da ne... Upravo je i on lično jedan od razloga zašto smo pristupili gledanju ovog filma, ubeđeni da je pomenuti komičar sposoban pružiti glumu dostojnu velikim i ozbiljnim delima, baš kao što je to onomad pre dvadesetak godina učinio i njegov poznatiji kolega Jim Carrey... Nakon gledanja filma stava smo da će Adam morati još da se trudi a zašto je to tako pročitajte u nastavku opisa...


Spaceman je američka SF drama nastala na osnovu pisanog dela Spaceman of Bohemia češkog pisca Jaroslava Kalfara. Priča prati iskusnog češkog astronauta pod imenom Jakub Prochazka (Sandler) koji je na ko zna kojoj po redu svemirskoj misiji, najverovatnije i poslednjoj u bogatoj astronautskoj karijeri. Jakub svojim svemirskom brodom potpuno sam putuje na kraj Sunčevog sistema, tu negde blizu Jupitera, kako bi otkrio uzrok čudnoj nebeskoj pojavi koja je vidljiva i sa planete Zemlje. Njegov zadatak se, osim održavanja i servisiranja broda te slanja izveštaja zemaljskoj stanici sastoji u prikupljanju i analizi određenih uzoraka ali nakon šest meseci putovanja i samotnog života u izolovanom, bezvazdušnom prostoru daleko od rodne planete i svoje porodice počinje da psihički i emotivno puca. Tačnije, nešto ga potiče da se počinje preispitivati, umesto svemirskih čestica analizirati detalje iz dotadašnjeg života, sa akcentom na odnose sa suprugom Lenkom. Kako vreme bude prolazilo, i kako se Jakub bude dodatno udaljavao od svoje planete udaljavaće se i od ljudi sa kojima je na radio vezi: umesto toga postaće zatvoreniji i izgubljeniji a jedini sa kojim će otvoreno kontaktirati biće – Hanuš, misteriozno vanzemaljsko stvorenje koje se nekako našlo sa Jakubom u njegovom svemirskom brodu...


Možda će vam ovako prepričan uvod delovati nedovoljno atraktivno za jedan science fiction film ali imajte u vidu kako je Spaceman prvenstveno drama, zatim filozofska studija ljudskog života a tek potom jedan naučnofantastični film koji bi gledaoce častio spektakularnom dinamikom i uverljivim specijalnim efektima. Film uglavnom protiče u Jakubovim razmišljanjima, sećanjima, kajanjima, dilemama & trilemama te (ne)uspešnim pokušajima da neke stvari popravi, kako u dogovoru sa samim sobom tako i u dogovoru sa ljudima na Zemlji, koji bi ga konačno trebali spojiti sa suprugom kako bi zajedno obavili jedan intimni razgovor koji nisu dok su bili jedno pored drugog. Jakub na ekstremnoj udaljenosti i u ekstremnoj hladnoći svemira shvata svoje greške ali nije siguran da li je kasno da ih ispravi; pomanjkanje samopouzdanja i manjak volje da svoju (životnu i svemirsku) misiju dovrši do kraja pokušava da popravi famozni Hanuš, paukoliko i strpljivo mudro stvorenje „naoružano” telepatskim sposobnostima, koji vremenom ne samo da stiče Jakubovo poverenje već mu postaje i BFF, tačnije supruga, prijatelj i psihijatar u jednom, a zapravo metarofora za Jakubovo poljuljano psihičko stanje i figurina kojoj kao gledaoci moramo biti zahvalni jer da nije njega film bi uglavnom bio gluvonem. 


Kompletan Spaceman odiše raznoraznim simbolikama, uglavnom na temu muško-ženskih odnosa, gde na vrhuncu posmatramo dva udaljena „svemira” i standardno sebičnog muškarca koji uglavnom vuče pogrešne poteze na štetu svoje supruge koja se do maksimuma daje u vezi i očajnički pokušava da je održi. Čak i površniji gledaoci će shvatiti da je nepregledno i nepoznato prostranstvo koji Jakub pohodi zapravo njegov unutrašnji svemir a da na kraju vasione mora otkriti određene stvari i ponovo se „roditi” kako bi sačuvao brak i bio uzoran otac. Sa većinom poruka bismo se, naravno, složili iako moramo konstatovati da je Spaceman, baš kao i većina savremenih filmova, upadljivo na ženskoj strani. Zanimljivo će vam biti dešifrovati svu simboliku koju poseduju određene scene, Jakubovi monolozi ili flashbackovi koje mestimično posmatramo ali je činjenica da se gledalac mora naoružati zavidnom količinom živaca i strpljenja jer je Spaceman mestimično mnogo dosadniji od prosečnog SF filma. Kompletan ugođaj deluje prilično depresivno, veoma usporeno i tunjavo, do te mere da je film na momenta naporno gledati a još više slušati. Ne zna se ko ima depresivniji voice acting, da li Sandler koji je na ivici da da ostavku na sve društvene & životne funkcije ili letargični Hanuš koji deluje kao da mu je isti taj Sandler dao glas, mada nije.


Sa zanatske strane stvari su takođe diskutabilne. Ukoliko ste do filma došli kao ljubitelj drame onda verovatno nećete imati previše zamerki ali ukoliko ste ljubitelj naučne fantastike a navikli ste na neke SF standarde ovom filmu možete staviti nekoliko zamerki. Dok unutrašnjost svemirskog broda izgleda prilično korektno (sa tek nekoliko propusta) svemir je upadljivo (ili bolje rečeno jeftino) animiran. Još jeftinije zvuči depresivna ambient-synth pozadinska muzika koja se neprestano trudi da ionako depresivni film učini još smornijim. Međutim, najgore od svega deluju flashbackovi, koji osim što nisu previše dugački i bogati sadržinom su svi odreda provučeni kroz nekakav „zamazani” filter koji više zamućuje nego što otkriva. U njima uglavnom naslućujemo centralni vidokrug dok je okolina blurovana kao da sve gledamo kroz dno debele čaše. Zašto je ovo bilo neophodno jednom filmu znaju samo autori ali je činjenica da i ostatak scena koje se dešavaju na zemlji deluju ojeftino i siromašno, baš kao što je to bila i Čehoslovačka krajem 80-ih godina prošlog veka, u vreme kada se odigrava ovaj film. Hanuš je dobro animiran ali iritantan sa beskrajnim ponavljanjem ”skinny human” a Sandler se u svojoj ulozi snalazi samo korektno i ništa više od toga. Utiska smo da mu ova uloga nikako nije dala priliku da pokaže svoj glumački talenat a veliko je pitanje i u kojoj meri mu je uopšte pristajala.


Spaceman je nedvosmisleno dublji film koji analizira svog glavnog karaktera ali i koji navodi gledaoce da se skupa sa njim samoanaliziraju, terajući ih da razmisle o raznim periodima svog života, od ranog detinjstva pa nadalje i o ispravnosti svojih postupaka. Film je zamišljen i kao duboko emotivni iako na nas nije ostavio takav utisak, moguće i zbog propusta koje smo nabrojali u prethodnim pasusima. Ipak, ukoliko ste raspoloženi za dvočasovno metafizičko putovanje „unutrašnjim svemirom” možda je ovo film za vas...

+ bavi se nekim ozbiljnim temama u kojima se svako može prepoznati
+ uverljiva unutrašnjost svemirskog broda; Hanuš je kvalitetno animiran
— vrlo spor tok odvijanja radnje koji će nervirati određeni broj gledalaca
— veoma čudan flashback filter i jeftina synth depresivna muzička podloga
— ponekad prilično dosadan; dosta iritirajućih momenata koji se ponavljaju
 
Ocena : 5/10

Ukoliko želite da i vaši prijatelji posete naš sajt podelite ga na društvenim mrežama putem sharing dugmića. To vam neće oduzeti previše vremena a doprineće popularnosti sajta.

0 comments:

Post a Comment