Saturday, September 17, 2016

The Suffering (2016)


Režija: Robert Hamilton
Uloge: Nick Apostolides, Phil Amico, Lee Hamilton
Pogledajte još: Senki (2007)

Svrstati The Suffering u neki žanr je veoma teško budući da on kombinuje elemente horora, drame, trilera i pre svega misterije, istovremeno zadovoljavajući gledaoce koji preferiraju ove elemente i kažnjavajući one koji od horor filma očekuju nešto potpuno drugačije. Ipak, ime filma nije poteklo od patnje gledalaca koji ne podnose ovakve filmove već od sudbine Henryja Dawlesa, mladog procenitelja koji dolazi na imanje starijeg gospodina Remiela kako bi popisao svu njegovu pokretnu i nepokretnu imovinu u cilju dalje prodaje odmah nakon smrti vlasnika.


Početak filma deluje zbilja retro a ceo vizuelni doživljaj, prvenstveno zbog uštogljenosti domaćina i njegove služavke, izgleda imanja i zastarelog auto parka kao da dolazi iz sredine prošloga veka. Veoma brzo vidimo i mobilni telefon u kadru, naravno bez signala, pa tako saznajemo da se dešavanja u The Suffering ipak odigravaju današnjih dana, iako vanvremenski izgled podneblja koje se nalazi s druge strane metalnog škripućeg mosta nikako nije slučajan (kao što nije ni postojanje ovog mosta). Ruralno područje u kojem se nalazi imanje gospodina Remiela bukvalno pleni svojom mirnoćom, lepotom, uzgledom građevina i udaljenošću od bilo kakve civilizacije, no, s druge strane to i takvo imanje često pokazuje jedno drugo lice pa postaje sumorno, zastrašujuće i naseljeno raznim „stanarima”. Upravo tu drugu stranu je ubrzo po dolasku na imanje upoznao i Henry Dawles kojem se naizgled rutinski posao pretvorio u pravu noćnu moru i ogromnu patnju sa nesagledivim posledicama.


Henry Dawles neće više izaći sa ovog imanja i preći metalni most kao isti čovek; moraće da se suoči sa svojom i sudbinama bliskih ljudi, da otkrije stvari koje je potisnuo u dubinu svoje psihe, a svi zastrašujući momenti koje bude doživeo tokom nekoliko prikazanih dana (a pre svega noći) su u službi njegovog otrežnjenja i prelaska puta do nekog novog Henryja Dawlesa. Upravo iz ovog razloga repertoar incidenata i uznemirujućih događaja koje vidimo u filmu treba posmatrati isključivo u službi priče; većina ovih scena na prvu loptu deluje nabacano, nelogično, već viđeno i nejasno ali kada se kockice u finalu filma poslože videćete da svi ti delići naprosto čine celinu i da u njima ipak ima nekakve konfuzne logike. The Suffering je jedan od onih filmova u kojima je sve na svojem mestu, ma koliko vam tokom inicijalnog gledanja izgledalo da ništa ne štima i da prisustvujete random nabacanim dešavanjima. Prilikom drugog gledanja većina scena dobija svoj smisao mada je pitanje ko će za ponovno gledanje imati volje i živaca.


Tempo filma je veoma spor, dramski, malobrojne horor scene razbijaju monotoniju oličenu u filozofskim debatama Henryja i gospodina Remiela (mnogi od ovih dijaloga/monologa ostaju zagonetni i nakon obrta) a uticaj okoline, incidenata i misterioznih zvukova/pojava po Henryja je postepeno, barem do druge polovine filma. Negde oko polovine filma scenaristička kula od karata ruši se iz nepoznatih razloga ostavljajući Henryja da se bori sa opštom konfuzijom i mračnim događajima koji mu se dešavaju bez ikakvog reda i smisla. Poslednju noć on ni ne provodi u kući, društvo gospodina Remiela zamenjuje društvancetom onih koji obitavaju u šumi, gledaoci počinju da se pomalo gube u svoj toj kakofoniji nonsensa ali ipak shvataju kuda to sve vodi. Iako je i do tada bilo sumnji kakav je smisao ovog filma tek u drugoj polovini postaje izvesno da je ova Twilight Zone priča ipak ispričana ranije, i to makar u nekoliko navrata. Nažalost po ovaj film, svaki od tih primera je kvalitetniji od ovog a nekoliko dokaza postoji i na ovim stranicama.


Zbilja je šteta što druga polovina filma (segment između polovine i finala) nije drugačije i kvalitetnije osmišljen jer je film dosta dobro započeo i poseduje dobru glumačku ekipu. Nick Apostolides u ulozi Henryja ne pruža ulogu za oduševljavanje ali korektno odrađuje posao koji mu je poveren. Iz nepoznatih razloga ali na sreću gledateljki filma The Suffering poseduje dve scene u tuš kabini a ja sam tokom njih zažalio što u glavnoj ulozi filma nije ženski lik. Izvesni Phil Amico u ulozi gospodina Remiela pruža definitivno najubedljiviju glumu filma a prava je misterija gde se dotični glumac krio i čime se bavio svih ovih godina kada u filmografiji ima jedva nekoliko naslova i to novijeg datuma. Na polju horora ovaj film nije za potcenjivanje jer poseduje nekoliko veoma jezivih scena. Da se ostalo na kursu koji je zacrtan prvom polovinom filma The Suffering je mogao biti nešto posebno, međutim, u haotičnom nastavku i strašne scene su krenule nizbrdo, kako po jezi tako i po šokantnosti. Na pozitivnoj strani definitivno stoji i odlična setna muzika koja tako dobro leži prelepom ambijentu i mračnim enterijerima u kojima se ovaj film dešava.


Svedoci ste da ovaj opis obiluje nejasnim i misterioznim delovima koji samo nagoveštavaju ali ne i jasno kazuju o filmu. Ovo sam svesno uradio jer je i The Suffering upravo takav, misteriozan, mračan, tajnovit i naizgled konfuzan, pa bi svaka preciznija informacija ili direktniji komentar mogli da otkriju i više nego što bi trebalo. Upravo iz th razloga nisam ni naveo na koje filmove on liči i u kom fazonu je rađen. Iako poseduje određenih mana (tačnije propusta ili nesposobnosti pre svega scenariste) on je svakako vredan gledanja, posebno ukoliko ste ljubitelj sporih i mračnih misterioznih priča koje su u fazonu morbidnijeg i strašnijeg The Twilight Zone.

+ nekoliko jezivih scena; P. Amico u ulozi Remiela
+ lepi ambijenti, izgled područja, jezivi enterijeri
+ priča, poenta i fazon kakav mi se uvek dopadne...
— ...ali ima mnogo kvalitetnijih sličnih filmova
— dosta nejasnoća; vizuelno mračan; kadriranja


 Ocena: 6/10




Ukoliko želite da i vaši prijatelji posete naš sajt podelite ga na društvenim mrežama putem sharing dugmića. To vam neće oduzeti previše vremena a doprineće popularnosti sajta.

7 comments:

  1. Gledao i zaspao. Čak mislim da sam ti govorio nešto za ovaj film, ako se ne varam? :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. I? Jesi ga nastavio kad si se probudio?

      Delete
    2. Ne. Cim on ima moc da me uspava, znaci da nije vredan gledanja. :)

      Delete
    3. Ih, pa po toj logici nijedna uspavanka nije vredna slušanja :) Dobar film, nije kao Skinned Deep ali skoro...

      Delete
    4. Uspavanka ima namenu da te uspava, a film da te uplaši,zabavi ili nasmeje...

      Tako da Suffering neće dobiti drugu šansu kod mene (za sada)...

      Inače, Skinned Deep nikako ne mogu da skinem, a tako mi se gleda...

      Delete
  2. Replies
    1. Opisao :)

      http://www.hororsf.iz.rs/2014/11/wer-2013.html

      Delete