Saturday, April 4, 2020

Pontypool (2008)


Režija: Bruce McDonald
Uloge: Stephen McHattie, Lisa Houle, Georgina Reilly
Pogledajte još: The Crazies (2010)

Evo jednog zanimljivog horor filma koji se na prilično originalan način bavi temom misterioznog virusa, masovne epidemije i zombija. U pitanju je kanadski horor film Pontypool, koji je nastao na osnovu nekakvog pisanog dela sličnog naziva, a snimljen je u formi radio-drame gde iz vizure drugih lica pratimo pandemiju koja je zahvatila jedan kanadski gradić...


Kada je tog jutra radio voditelj po imenu Grant Mazzy dolazio na posao činilo se da će to biti samo još jedan običan radni dan. Jedina „sitnica” koja mu je omela pažnju sa svakodnevne rutine dolaska na posao je bila jedna unezverena ženska osoba koju je sreo nedaleko od lokalne radio-stanice na kojoj je vodio prepodnevni program. Taj događaj mu je i nametnuo temu dana, na zgražavanje producentkinje radija (žena po imenu Sydney i mlade tonkinje Laurel-Ann. Bilo kako bilo, njih troje su jedini zaposleni u podrumu lokalnog radija u kanadskom gradiću po imenu Pontypool a svo troje će se baš tog dana susresti s nečim za šta nikako nisu bili spremni, kao što nisu bili ni drugi meštani: naime, odjednom, bez ikakvog razloga, možda zbog nekog virusa ili druge vrste zaraze, ljudi se počinju pretvarati u agresivne, krvožedne i ubilački nastrojene kreature (potencijalno i zombije), napadajući jedni druge ali i provaljujući i devastirajući ustanove koje se nalaze na teritoriji gradića. U sve se uključuje policija, vojska, kao i novinari sa svih strana, situacija preti da izmakne kontroli a izbezumljena rulja bez mozga ali sa jasnim ubilačkim tendencijama sve je bliže radio-stanici kako se njen program dalje bude odvijao...


Ukoliko ste u prethodnom pasusu primetili neke nejasnoće, dileme i nepoznanice – u pravu ste, jer sve što znamo o dešavanjima van radio stanice saznajemo od trećih lica. Nijedan događaj iz gradića kojeg je pogodila misteriozna kataklizma i jeziv napad agresije od strane svojih žitelja gledaoci ne vide a sve što saznaju doznaju iz usta reportera koji se uživo javljaju u program, iz telefonskih razgovora sa licima koja se uključuju u program, iz klipova koji su emitovali drugi mediji ili iz usta onoga ko je lično preživeo kataklizmu. Ovakav način odvijanja filma mnogim gledaocima neće biti atraktivan jer se jako malo vidi „praksa” i sve ostaje, uglavnom, u domenu „teorije” tj. priče i prepričavanja. Međutim, upravo takav način pripovedanja i jeste originalan, pogodovao je skromnom budžetu filma a uz to - gledaoci se mogu identifikovati sa likovima, tenzijom, misterijom i strepnjom za ono što sledi. Voditelj, producent i tonac znaju o celokupnim događajima isto onoliko koliko znamo i mi, dakle vrlo malo, a svaki naredni tonski zapis ili uljučenje lutajućih reportera otkrivaće informacije i nama i njima, sve dok i mi i oni ne sastavimo sve kockice celokupne priče koja je sve samo ne standardna i očekivana.


Osim toga što je autor filma ispričao priču o epidemiji/zombijima iz vizure prvog lica on je tu temu obradio na jedan potpuno originalan način dajući filmu drugačiji rasplet od očekivanog i potpuno različitu poruku od standardnog zombie horora. Naravno da vam neću otkrivati o čemu se radi ali ću vam reći da ovo do sada definitivno nikada niste videli, ali ću vam takođe reći i da originalno ne mora nužno značiti i dobro. Virus napada ljude inficirajući ih preko jednog specifičnog „mesta” koje se na prvi pogled čini bukvalno neodbranjivim. Možda je tako i trebalo ostati ali autor filma ide nekoliko koraka dalje servirajući nam i rešenje tj. lek, što deluje pomalo naivno ili eventualno prenagljeno, baš kao što je i kompletna poslednja trećina filma. Prve dve trećine Pontypool funkcionišu bukvalno savršeno ali po dolasku izvesnog doktora (promašena uloga, pomalo teatralna i definitivno ne leži filmu) a onda i oveće grupe zaraženih (jedna od dve prilike da vidite specijalne efekte) Pontypool pomalo gubi na tenziji i fokusira se na rasplet koji neće biti svakome po ukusu a verujem ni da ga neće baš svi gledaoci shvatiti. Uglavnom, umesto klasične zombie tenzije ili makar finalne borbe ovde vidimo, ili još bolje reći – čujemo hrpe uglavnom (ili makar na prvo slušanje) nepovezanog i besmislenog teksta a to, mislim, neće svi gledaoci ceniti.   


Stephen McHattie je efektan i dominantan u svojoj roli harizmatičnog, iskusnog i tvrdoglavog radio voditelja dok mu je Lisa Houle u ulozi stroge i profesionalne producentkinje više nego odgovarajuća partnerka i antipod. Lepuškasta Georgina Reilly u ulozi tonca je samo neophodna podrška i šteta je što nema više teksta ali dijalozi i sveukupni odnosi ove trojke sasvim dobro drže film povezanim i gledljivim, makar do pojave famoznog doktora i njegovih budalastih teorija. U svakom slučaju, Pontypool je jedan originalan zombi film, originalan i po temi i po načinu pripovedanja, ali zombi film kojeg fanovi Resident Evil serijala treba da se klone.

+ originalna priča ispričana na originalan način
+ odnosi među likovima drže film gledljivim
+ Stephen McHattie kao harizmatični voditelj
— završetak filma je u principu veliki nonsense
— može biti dosadnjikav; neubedljivi doktor


 Ocena: 6/10

Ukoliko želite da i vaši prijatelji posete naš sajt podelite ga na društvenim mrežama putem sharing dugmića. To vam neće oduzeti previše vremena a doprineće popularnosti sajta.

0 comments:

Post a Comment