
Režija: Will Canon
Uloge: Italia Ricci, Zachary
Golinger, Scott Mechlowicz
Više o filmu: https://www.imdb.com/title/tt35838700/
Trailer: https://youtu.be/wSRkwijeNjs?si=GWFl6GbGP2xIVDxW
Više o filmu: https://www.imdb.com/title/tt35838700/
Trailer: https://youtu.be/wSRkwijeNjs?si=GWFl6GbGP2xIVDxW
Verujemo da ste u potpunosti zaboravili horor film Demonic iz 2015. godine i njegovog autora Willa Canona a moramo reći da vam ni njegov najnoviji film koji ovde opisujemo neće pomoći da ga bolje upamtite... U pitanju je supernatural horror ostvarenje, ono koje se može okarakterisati kao „sporogoreće” (čitaj: poludrama) i koje će većem broju gledalaca testirati granice strpljenja a samo manjini biti ugodno, zanimljivo i poučno...

U našem fokusu imamo Naomi, mladu pevačicu kojoj nakon porodične tragedije u kojoj je izgubila supruga profesionalna karijera ide strmoglavim putem. U cilju revitalizacije iste (snimanje novog albuma), ali i preko potrebnog životnog reseta, ona se sa svojim 9-godišnjim sinom seli na periferiju, u kuću svog pokojnog oca, koja se (naravno) nalazi daleko od najbližeg grada, blizu nekakve šumice i jezera koje je ključno za ovu priču. Međutim, još ključniji je život njenog oca: veoma brzo po useljavanju u veliko zdanje Naomi otkriva audio traku sa očevom oproštajnom porukom u kojoj on svoju ćerku upozorava na dolazeću opasnost, spominje nekakve misteriozne pacove a onda i izvesnog Roycea Cobba kojeg je navodno ubio i zakopao negde na imanju! U cilju pronalaska zakopanih ljudskih ostataka otac je na određenim mestima postavio „logične” tragove koje Naomi mora shvatiti i dešifrovati a nakon samog čina pronalaska kostiju sledi teško i šokantno saznanje nakog kojeg ona, njen sin i njen prijatelj iz detinjstva nikada više neće biti isti, uostalom, kao i većina stanovništva okruga... Sve je začinjeno religijskim i filozofskim motivima a završava se veoma emotivno i upozoravajuće pa već vidimo kako ste zainteresovani ovim prepričanim uvodom i ozbiljno razmišljate gde da pogledate film...

Ali čekajte! Nažalost po The Confession cela stvar ima i drugu stranu... Pozitivne stvari vezane za ovaj film se uglavnom i završavaju na zanimljivo osmišljenom zapletu mada bismo mi na listu pohvala dodali i autentičnu lokaciju na kojoj se sve odigrava. Lokacija deluje izolovano i oivičena prirodom a uključuje i veliku staru kuću koja je, naravno, pola filma u mraku a nastanjuju je misteriozni i jezivi entiteti. Naomi insistira da sva svetla budu pogašena iako su i ona i njen sin već više puta videli prikaze a nekoliko jump scare momenata i animirani entiteti skupa sa određenom atmosferom su ono što možete dobiti u prvoj polovini filma. U njoj se zadovoljavajuće snalazi Italia Ricci koja na veoma efektan način igra uzdrmanu ali veoma odlučnu majku pa kako to volimo da kažemo – definitivno zaslužuje bolji film od ovoga. Njen sin definitivno nije iritantan kakvi znaju biti zaposednuti klinci a najveću zamerku koja se tiče likova stavljamo na račun tamnoputog čoveka koji je ovde trebao biti poveznica između prošlosti i sadašnjosti. Naime, iako vremešan ovaj lik nije dovoljno star da bi bio kompanjon Naominog pokojnog oca ali se ipak tako predstavlja pa je iz nekog razloga debelo upoznat sa njim i sa famoznim ubijenim a zatim zakopanim čovekom na imanju. Nijedan iskaz ovog lika ne deluje uverljivo pa njegovim pojavljivanjem film počinje da pada u sunovrat...

Gledajući ovaj film nismo se mogli odlučiti gde je zapelo, da li tokom pisanja scenarija ili usled tankog budžeta koji je ograničio ili redukovao neke stvari. Tek, u drugoj polovini, kada iz slow burn horor drame ovaj film treba da postane nešto dinamičniji on zapravo postaje konfuzniji, nezanimljiviji, nešto lošije odglumljen i nedovoljno težak da bi svojim raspletom i ključnim pitanjem (da li je teži svet u kojem nema dece ili svet u kojem deca žive bez roditelja) jače pogodio gledaoce. Slab i nedovoljno uverljiv scenario dovodi do toga da gledalac, osim eventualno za Naomi, ne brine za nijednog drugog karaktera a približavanje smrtne opasnosti po sve koje vidi na ekranu kod njega ne izaziva planirani efekat. Pomalo smo se začudili kako je moguće da autor filma između zadovoljavajućeg zapleta i finalnog twista nije uspeo da osmisli nešto malo zanimljivije, emotivnije, teže, pa i logičnije (u paranormalnim okvirima, naravno) a onda i jednostavnije za praćenje... Primetili smo i da su određeni delovi filma zbrzani kao i da neki likovi na začuđujući način dolaze do određenih zaključaka. Legenda o Pied Piperu, srednjevekovna nemačka legenda o harizmatičnom lideru koji vodi ljude u propast, ovde je samo nabačena bez jasnog motiva i vizuelne prepoznatljivosti, pa famozni frulaš i u filmu ostaje samo u legendi i pričama...

Ovakav kakav je The Confession ima velike šanse da smori gledaoca i da on u drugoj polovini filma više ne zna šta gleda niti šta likovi pokušavaju, što je zbilja velika šteta. Film poseduje zaista intrigantnu premisu i finalni obrt ali se do njega ne dolazi na zadovoljavajući način te ovaj film ne preporučujemo za gledanje osim ukoliko morate pogledati baš svaki supernatural horor film...
0 comments:
Post a Comment