Sunday, August 3, 2025

The People That Time Forgot (1977)


Režija: Kevin Connor
Uloge: Patrick Wayne, Doug McClure, Sarah Douglas
Više o filmu: https://www.imdb.com/title/tt0076535/
Trailer: https://youtu.be/qx-Jtw71Dfw?si=0CtgAYbeM9MgR5D7

Nedavno smo dobili silnu želju za flashbackom u detinjstvo pa smo iz jednog prašnjavog foldera izvukli film koji smo trebali još davno pogledati, odmah nakon njegovog prethodnika. The People That Time Forgot je sequel mnogo poznatijeg The Land That Time Forgot, filma koji poseduje čak i remake. Ovaj koji danas opisujemo neće dobiti svoju modernu verziju jer je u pitanju nešto slabije ostvarenje ali koje (što smo i tražili) efektno vraća gledaoca u daleku mladost...


Ljudi koje je vreme zaboravilo je isto što i njegov prethodnik – avantura sa retro naučnofantastičnim i fantastičnim elementima ali zapakovana u neku neozbiljniju, zastarelu ili ukoliko vam se to više dopada – dečiju formu. Od filma koji je nastao na osnovu pisanog dela jednog Edgara Ricea Burroughsa (pisac legendarnog Tarzana) ništa drugačije se i ne može očekivati a vaše je samo da se prepustite avanturi, naravno, ukoliko u vama i dalje čuči tinejdžer koji odrasta tokom 70-ih i 80-ih godina prošloga veka. Radnja filma se, naravno, hronološki nastavlja na završetak prethodnika kada mnogo godina nakon nestanka Bowena Tylera, centralnog lika prethodnog filma, njegov prijatelj major Ben McBride organizuje spasilačku misiju po bespućima Antarktika. Njegov brod za pomorska istraživanja je dobro opremljen, pogotovo za ono vreme (radnja filma se dešava nakon završetka I svetskog rata), pa deo posade (paleontologista, fotograf, mehaničar i strelac) brodskim avionom-amfibijom uzleće, zaobilazi ledenu prepreku i sleće u onu istu Zemlju koje je vreme zaboravilo koju smo gledali u prethodniku. Istog trenutka ih dočekuje agresivni pterodaktil ali naoružana ekipa sa njim prilično lako izlazi na kraj: ono što će im predstavljati mnogo veći problem je pleme primitivnih ratnika samuraja koje drži zatočenog Bowena Tylera negde u unutrašnjosti jezive planine...


Za razliku od prethodnika, koji je dobar deo dešavanja bazirao na pojavama dinosaurusa i obračunima sa dotičnim, nastavak pomenute živuljke ipak stavlja u drugi plan i fokusira se na – ljude. Ovde je pleme Nargas centralni negativac dok su životinje i ptice mahom leva smetala. Ovo je rezultat odluke autora filma da većinu radnje smesti u unutrašnjost planine, mesto gde obitava pleme, i u kojoj naši junaci moraju pronaći svog prijatelja, usput izbegavajući raznorazne opasnosti i braneći se od agresivnih maskiranih ratnika. Sve to za sobom povlači činjenicu da umesto zabavnog B (naučno)fantastičnog filma obogaćenog lošim maketama dinosaurusa sada više prisustvujemo trećerazrednoj retro akciji u kojoj se ekipa bori protiv prilično deplasiranog plemena, čiji život ni jednog trenutka ne upoznaje dovoljno već su svi oni (skupa sa famoznim vođom) naslikani prilično naivno, gotovo stripski. Apsolutno nijedan detalj u vezi praistorijske grupe ljudi vam neće biti preterano zanimljiv, uključujući tu i njihove kvazi jezive maske, ali i bizarnu i potpuno nedorečenu figuru njihovog vođe. Nešto veća napetost sledi pri povratku junaka na matični brod, kada beže od erupcije pomahnitalog vulkana, ali se ceo ugođaj može opisati kao ne previše ozbiljan i prilagođen (tadašnjim) mlađim naraštajima.


Kompletan film poseduje nekakav retro ugođaj koji dodatno pospešuju apsolutno datirani specijalni efekti (uvećane makete dinosaurusa koji se pomeraju zahvaljujući stop motion tehnici), prilično oslaba gluma, slaba karakterizacija likova, naivan i neuverljiv scenario, dosta banalnih momenata ali i prilična predvidljivost te nekoliko dosta neuspešnih komičnih kadrova. Paradoksalno, jedna od većih specifičnosti filma i nešto po čemu je on ostao upamćen mu je i jedna od mana: pojava devojke iz pećine po imenu Ajor (igra je poznata pevačica Dana Gillespie), praistorijske devojke savršeno doterane frizure, uredno našminkane i sa izazovnim dekolteom kojim neprestano mami, koliko je luckasta i opčinjavajuća toliko i doprinosi neozbiljnosti filma. Treba napomenuti i kako je The People That Time Forgot poslednji film koji je izašao iz nekada poznate Amicus Produkcije a zbog bankrota koji je uskoro usledio snimanje je obavljeno uz pomoć suviše skromnog budžeta, mnogo manjeg nego što je u početku planiran ali i koji je imao stariji prethodnik. Nakon seče finansija, štednje na specijalnim efektima i helikopterske nesreće tokom snimanja (kada je izgubljen do tada snimljeni materijal) deluje da rezultat i nije mogao biti mnogo bolji


The People That Time Forgot je tipični B film avanturističkog (naučno) fantastičnog žanra koji će se danas isključivo dopasti nostalgičarima i posetiocima filmskih muzeja dok će mlađu generaciju ostaviti apsolutno nezainteresovanim ili šokiranim – kako smo to pobogu u našim klinačkim danima mogli gledati nešto slično. Film deluje naivno, vizuelno jeftino i bez danas obaveznog društvenog komentara ali danas u filmovima ne možemo videti seksi pećinsku ženu...

+ totalni retro ugođaj i povratak u prošlost
+ za nostalgičare ovo je vrlo zanimljiv film
+ pojava provokativne cave woman Ajor
— slabiji scenario i dijalozi; plitki likovi
— zastareli specijalni efekti; opšta naivnost

Ocena: 5/10

Ukoliko želite da i vaši prijatelji posete naš sajt podelite ga na društvenim mrežama putem sharing dugmića. To vam neće oduzeti previše vremena a doprineće popularnosti sajta.

0 comments:

Post a Comment